VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 201

201 vanja: red zlatnoga runa i velekrst Leopoldova reda. Ba

nova supruga umrla je u Beču 26. veljače 1830., ali ju Gjulaj dade prevesti u Zagreb i pokopati u crkvi sv. Kata

rine. Tu počiva i sam ban Gjulaj, premda je i on umro u Beču. Bana je preživio njegov sin Franjo, koji postade feld

zeugmeisterom, te je god. 1859. vodio austrijsku vojsku u ratu s Franceskom i Sardinijom. VIII. Nasljednikom bana Ignaca Gjulaja postade barun Franjo Vlašić, koji se rodio 24. travnja 1766. u Dombovâru. Vlašić bijaše već od godine 1813. general carske vojske, a od god. 1831. takodjer zapovijedajući general u Petrovaradinu. Kralj Franjo II. imenovao je Vlašića banom hrvatskim 10. veljače 1832., a na hrvatskom saboru 28. svibnja 1832. u Zagrebu bio je Vlašić svečanim načinom po biskupu Aleksandru Ala

goviću uveden u bansku čast. Premda rodom iz Ugarske, ipak se ban Vlašić svom silom opirao magjarizaciji hrvatskih ureda, sudova i škola, za čim su upravo onda išli vodje dolnje kuće na zajedničkom saboru u Požunu. Dok bude na

roda hrvatskoga, bit će kod nas svijetla uspomena na bana Vlašića, koji je vazda umio hrvatska prava obraniti u veli

kaškoj kući sabora požunskoga. Još na samrtnoj postelji upravio je Vlašić 21. siječnja 1840. kralju Ferdinandu V. predstavku protiv magjarskog jezika, koji da je Hrvatima „posve tudj", a morao bi se po zaključku dolnje i gornje kuće zajedničkoga sabora uvesti u hrvatske urede i škole, dapače i u vojsku i u crkvu. Kralj uvaži banovu predstavku, te 5. svibnja 1840. odbije spomenuti zaključak sabora požun

skoga. Nato ban Vlašić spokojno umre u Zagrebu 16. svibnja 1840. u banskoj palači, te bude uz veliko saučešće naroda hrvatskoga pokopan u crkvi sv. Katarine, gdje je na zidu još i danas nadgrobna ploča njegova. Pod okriljem bana Vlašića nastade godine 1832. poli

tički, a godine 1835. književni preporod naroda hrvatskoga.