VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 119
119 podpisanimi, koj Ivan Kundić bi prijel gotovih l(ibar) 20, a g. Leithner konja, a buduć da konj je se polegaval i ni hotel sena jisti, a Ivan Kundić je rekal, da je bil naučen na travu i da će se naučit seno jisti. S tim načinom do termena 15 dan zgovoreći, da ako konj ne bude hotel sena jisti i polegaval ali krepal, da Ivan Kundić pinezi bude moral nadzad dati l(ibar) 20, a sebi nadzad konja uzeti, ako živ ostane do toga termena. Drugo ako bi ga ki ukral ali konj nogu zlomil, tako da g. Leithner trpeli budu. Ovako bi med stranami pogojeno pred nami podpisanimi i buduć na dan današnji 20^ novembra a. c. spravljal se konj na put na Grobnik i ni hotel vode piti ni sena jisti i kovač likar konjski Dre njula po pridevku njemu krv pustil i likarije storil, za to je se poslal u Skurinju, ako živ ostane, tako polok pogodbe učinjene Ivan Kundić mora nadzad vazeti i pinezi povratiti l(ibar) 20 g. Leithneru i spendije na njega učinjene, ako konj krepa, tako škodu trpel bude Ivan Kundić, a pinezi polak pogodbe povratiti je dužan. Zato za bolju seguranciju i tvrdnost je se storil ovi atestat, od kojega sve se bude dobro razumelo način pogodbe do 15 dan termena. Buduć na dan današnji 20. novembra a. c. Ivan Kundić se ni nahajal na tabriki, kadi je težak, niti u Grobniku po svedočanstvu Mihalja Kamenara, grašćika od mesta, po kojem je se poručilo Ivanu Kundiću, kada doma priđe Ivan Kundić, da rečeni grašćik bude mu po vedal, kako stvar pasuje. Zato da ne bude skuzival se, da je drugač, a ne tako, buduć ovako pred svedoki dokončano i za većega verovanja svega toga bihmo se podpisali, na č svaku dobu i s prisegum potvrditi smo pripravni. Dano u Rike dan 20. novembra 1783. Mateo Ratković m. pr. Jos. Georg Zierer m. pr. Spendije: Lire Soldi Kovaču Drenjuli 1 — Po ordinu g. suca, ki su konja zakopali 4 10 Summa . . 5 10 Ova se kopija latinicom čuva medu spisima grobničkoga domi nalnoga suda u kr. zem. arkivu n Zagrebu. Priopćio R. Strohal.