VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 91

91 XXXVII. Bez oznake mjesta (u Zrinju?), prvih dana siječnja 1578. Tomas Dornberg, zapovjednik Zrinja i Sleničnjaka, moli, da se on sa svojima junacima makne iz Zrinja ili da se posveti veća briga Zrinju. Vzmosni i zvelicheni g(ospo)d(i)ne, nam zagdar miloztivi!' Ponizno zluzbe nase preporuchenie kako našemu m(iloztivomu) g(ozpodinu), a potom toga neka znate, v(ase) g(ospodstvo), tako bu

duchi pokoini c(esarska) s(vitlost) poslala i odluchila komisari na (15)74. bilo za povienie harvaczke kraine i buduchi gospoda komisari došli k Zrigniu gradu, iznesosmo zastave molechi z(e) y mi, da bi nas od one puztosi ozlobodili i nase se uzroki i nevolie na parvo poztavili, da ye naipervo grada orusilo se 30 lakath i sopeth se ga saki dan orusuje. Jur gozpoda komisari onda jedva nas namolise, da smo ostali v onoi pustoši, a inako ne nego da su nam roka dali svetoga Andria dan, da che nam na nasu suplikaciu od c(esarske) s(vitlosti) odluchka stanovitnoga izhoditi volia da nas oslobodi gnih svitlosth volia da k nam prigledaju semi onimi potribschynami, eha ie potriba jednomu onakovu gradu, v kom nisu nigdar nistar pobolsanie ni prigledagnie uehinili, i sako jako isto tiskovali, kako more se v sih sopeth potlignih naših suplikaciah partikolariter naiti, kako i v ovoi udarsi, ako se eha primiri, da uzrok nas ne bude. I sopeth vzse kopie od suplikaciah imam, ke ehu saki ehaz i uru, kadi potriba bude pokazati se moehy. I onda uzrok polosismo, da zida je orusilo se 30 lakath, kako su gospoda ko

misari mogli ovde zgora razumiti. I sada v(asoi) m(ilosti) na znanie daiem, mogli b(i) viditi i prem na gnih ostavliamo, da oni, ki svidoehi, .kako Zrign je stal i kako ye spravan bil, jur vise uzrokov smo sagdar nahodili. Zopeth da dobre plache ni priagilo, kako bismo mogli i ova

kov u dobru voliu darsati. Kako znate, da nismo jos po(d)punoma pla

cheni od (15)75. godiseha, a (15)76. ostaie i (15)77. po(d)punoma na dugu, jer proehinite, v(asa) m(ilost), jelli to malo dusno ni li. A tu su

plikaciu, ku junaehi me bili naprosili, da sam buduchy gospodar u Stenisgnaku i protestovali sakoiako, kako se i drugih suplikaciah mo

rete obilno oli od (?) naših siromahov razumiti, i molili kako gospo

dina, da bi imil c(esarsku) s(vetlost) uputiti i moliti, da bi nas od one pustoši oslobodil, a postavili u takovom mistu, kadi bismo mogli gnih svitlosti i orsagu bolie pruditi i slusiti nego u ovoi pustoši. Na to nigdar nam ne bi nikakova stanovitnoga odgovora, doklem sada ni sih nas kacha za sarehe ugrizla. Da to ostavliamo se na boga i na