VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 89
89 plemenitim ljudem, kako ovo sada imamo istine glasi od jednoga roba, ki je nigda prvo biv od naših u Turke uhićen i on sada od ovoga hlivanjskoga bega ispod Belaja iz vojske na Ripač uskoči i on povida, da sada Turci na istini očito pod Ripač gredu. Oberh Ripča su jur veće od osamdeset ladji udilali, u čem se budu vozili i po vodi Ripču, kad ga budu terli, jagmu davali. A ovo je jur danas dvadeset dan, da je ov naš neprijatelj spravan na glavi Ripču i Bihću, a od tolika vrimena da ne bi od vas jednoga kojnika ni pisca ni nijedne pomoći malo ni vele. Zato ako ča kadi kanite uči niti, ne odvlačite tomu, kako ste pod Krupom, zač ako budete tomu toliko dugo odvlačili, oćete i ovo poslati kako ste i Krupu. Ripač i Bihać to je vse jedno. Ako se tomu gradu komu ča primiri, vi znate, kako će tamo ostala zemlja pojti, a vi od toga činite, kako najbolje znate, ili sada ili veće nigdar. I da sam vam vsim preporučen kako mojoj gospodi. Pisan(o) u Bihću na dan svetoga Vida na 15. juna 1566. An Herrn Waan vnnd die vom Adi in Chrabathen. Glagolski original na pol tabaka papira čuva se u zemaljskom kranjskom muzeju Rudolphinumu u Ljubljani. Uzmožni i zveličeni meni vazda u vsem milostivi g(ospo)d(i)ne, g(ospo)d(i)ne ! Najpervo službe moje ponizno preporučenije V(ašoj) M(ilosti) kako g(ospo(d(i)nu, a sada, g(ospo)d(i)ne, V(aša) M(ilost) neka znate istine glase, kako učera skupivši vse ove ljudi c(esarske) s(vitlosti) soldate oko sebe, idoh na Ripač, i kako ondi dojđosmo, najdosmo s one strane Ripča za onom crikvom na straži nikoliko turskih kojnikov, i kako nas vidiše, on čas gori klancem pobigoše, a mi on čas gori na klanac za njimi potegnusmo. I mi ondi bismo vazdan do noći, načinjajući on most s one strane, ča su Turci bili došadči u noći raskinuli i vas on kraj do zvoja s nova dobro načinismo i još dosta lisa pripravismo vsemu o(s)talomu mostu. Onu crikvu s one strane, tu smo vsu na tla obalili i sravnjali ripački klanac s one iste strane. Ta su Turci lipo široko raščistili i zakopali i sravnjali vsega od kraja do kraja, kuda budu mogli lipo doli s one strane pod Ripač pukše dovesti. XXXV. U Bihaću, 15. lipnja 1566. Kapetan Bihaća Matija Mori javlja kapetanu senjskomu Herbartu Auerspergu, kako se Turci spremaju na Ripač.
