VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 39

39 „The gold is very inferior in metallic solidity and lustre to that of the older illuminations (Ovo stoji, jer on nije upotrebljavao ni dobro zlato ni dobro srebro, jer se to protivi temeljnim načelima franciskanske regule) and there is very little of it imployed, yellow paint shaded vvith red being generally used vhere the older men vvould have used gold. Fia Bonaventura did not attempt figure subjects, but used engravings, wich he mounted on the vellum and coloured by hand (Ova tvrdnja nije osnovana); but he has shewn infinite fancy and ingenuity in the geometrical interlabing borders with he has surrounded them, covering somctimes the vast surface of a large folio page with this kind of dé

coration. It is very brilliantly coloured and fine ly shadet, but shews more industry thab genius . . .* „The friars told not only were the subject taken from the flora of Dalmatia, but that the colours themselves were extracted from the native plants of the country".

1

) I ako nije svaka tvrdnja engleskog pisca osnovana, kao ni ova posljednja, ali sud o izradbi djela u glavnomu stoji. Radi toga će Raz

milovićevi uresni pergamenti još dugo i dugo, dok bude u svietu shva

ćanja i poštivanja kulturnoga rada, mamiti k sebi iz najudaljenijih kra

jeva svieta kulturne ljude, da gledaju, što je znao i mogao upornim, uztrajnim i marnim radom učiniti jedan redovnik u Poljudu, u doba, kad sve naokolo odjekivaše puškaranjem neprijateljskih lumbarada. Jedan Razmilovićev epigon. U samostanskoj blagovaonici se čuva do danas jedan slabo uspjeli pokušaj, da na ovom polju imitiraju fra Bonaventuru. Cuva se naime jedna ploča od drva duga m 1*31, a široka 285 mm na kojoj je napisano redovničko načelo: SILENTIUM. Taj nadpis je uokviren okvirom od 75 mm na kojem je auktor naslikao cvieće, voće i životinje, koje se nalaze u Razmilovićevim koralima. Tu imademo pupoljke, tulipane, skakavce, leptire, muhe. A slova su kao izvajana iz drva, onda polihromirana. Novost je u tom, što početno slovo S svr

šava tako. da iz gornjeg kraka izlaze zmajevi. Po sredini pak čitamo: F. Fer. Antonius Radmilovich de Spalato. A. D. MDCCXIII. Ovaj Radmilović je potomak iste obitelji kao i fra Bonaventura, jer Razmilović i Radmilovich jedno je te isto ime. Vjerojatno to bijaše sinovac ili prasinovac fra Bonaventure, koji htjede steći slavu i ugled svojeg strica, pa se baci na imitiranje nje

gova rada. Ne znamo, da li je još što naslikao, ali mu ova radnja na daski nije nipošto uspjela. Šare su bliede, a slike naivno izvedene. Za minijaturne radnje nije daska ni prikladna Ova daska je posljednji dokumenat propadanja jedne umjetnosti, kojoj se bjehu posvetili mnogi naši zemljaci i stekli Hepo ime u po

viesti kulturnoga rada. Kerubin Segvić. i 1) Op. cit. str. 8081. I