VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 37
37 Kakovi su i koli su morali biti ti zavidnici, ti „Zoili", spremni da mu „raztrgaju" rad, možemo se domisliti, kad znamo, da je sviet uviek isti. Iz posvete vidimo, da je Razmilović na tom djelu dugo radio, ali da ga je i podpuno dokončao. To je bio rad težak, veli on, „premda nema velike umjetničke vriednosti", nadodaje redovničkom skromnošću. Ali je očito, da za tu malenu umjetničku vriednost trebaše velikog truda (Huic modico magnum pondus inesse patet). Cieli sastavak odaje dobra humanistu XVII. vieka. Sve poroke, koje opažamo u literaturi onih vremena, opažamo ih i na ovom knji ževnom sastavku Razmilovićevu. Tu vidimo secentističku igru rieči: Est forma informis, magis, informatur ab ipsa Materia liber: haud forma dat esse rei. Vide se i tragovi skolastičkog govora. Pa na koncu: Quod fuit BONAE VENTURAE pagina posthac Te custode BONAE pagina SORTIS erit. Igra riečima sors i Ventura premda su ekvivalentne jedna u tali janskom, druga u latinskom jeziku. Onda citati u formi metafore starinskih priča iz mitologije, kojim nabraja čuvare blaga: Hesperide, dracones, squammigerae ferae, igni vomi tauri i t. d. U karikiranju ovakovih poredaba sastojaše se mo dernizam literature seicenta. Humanistička renesansa dotjerana do skraj nosti postade smiešna. Ali za to ipak ova posveta sačinjava liep prilog za poznavanje naših kulturnih prilika i humanističkih nauka u XVII. vieku. Pismena. Ovakova djela su se pisala do 1500. izključivo goticom. Pismena su ljepša ili ružnija, dotjerana ili nedotjerana, ali su uviek gotska. Iza te dobe opažamo obćenito povadjanje za rimskim lapidarnim slovima. U tom djelu Razmilović odvaja od dotadanje prakse. Tekst je pisan, kako se vidi iz priloženih slika, veoma ukusnom goticom. No glede samih inicijala, nije dosljedan. Prva knjiga u početku imade ini cijale većinom gotske. Kasnije se autor latio izradjivanja rimskih ini cijala na gotski tekst. Kad radi inicijal na zaplet obično, ali ne uviek, izradjen je goticom. A kad ga slika na drugi način, onda je uviek rimski, lapidarni. Prama tomu imade više inicijala rimskog oblika nego li gotskog. Posveta je napisana sva samo latinicom. Tekst je napisan jakom punom crnom bojom, samo inicijali po jedinih versicula ili stavaka psalma ili himna napisani su, ili bolje.na risani, crvenom ili plavom bojom. To isto imademo reći za slovo, koje sliedi odmah iza glavnog velikog inicijala. Ti inicijali pojedinih versi cula su izradjeni svi jednako. Mala je razlika u njima. Ali u nedjeljnim
