VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 320

320 kapitanije koprivničke, vu Jagnedovee poslali gledat i obkotariti visoko rogjenoga g. Sigmunda Igli, koprivničke krajine vicekapitana, Androk vojvodu, Skrupca vojvodu, Radman vojvodu. Koteri naši posledniki i viteški ljudi rečeno mesto Jagnedovee oglc

davši obkotarivši je ovako: Začemši od Jagncdovca potoka nekem jarkom iduć na Ivančsvićevo zglavje, od tud Draganovem bregom stezom na veliko bilo krizevečke megje, od onud zopet stezom na Kamenski breg, bregom na neke ravnice, od tud pojduć starem putem na Vrankovićeve steže, od onud stezum pustivši se dolu vu imenuvani gore Jagnedovee potok. I tako obkotarivši to spomenuto selišće Jagnedovee, povernuvši se k nam i povedaše, da vu rečenom mestu nastanjeni orsagu i krajini na šćitenje i obrambu bolje, nego komu na kakov kvar ali zbantuvanje hote biti. Kotero mi prc

štimavši i želeći keršćanskoj krajine povekšanje i tvergjenje, gore spomenutem stanovitem Slovencem dopustismo se nastaniti vu miru i slobode, kako ostale krajinšćane obećuć je deržati, kako i hoćemo mi i naši gospoda sukcesori; a gusto rečeni Slovenci da imaju vsigdar pokorni i poslužni koprivnički krajine kapitanom biti, na što se i zavezaše nam svojemi glavami vsum vernostjum. Na to im ov naš list radi potlanje obrambe, naše ruke podpisanjem i pečati potvergjenjem dajemo. Actum Capronczae, die 26. aprilis, anno 1642. Joannes Gullelmus Galler, liber baro, manu propria. Locus sigilli. Et nos comes Honorius a Trautmanstorff, dominus in Trautenpergh, Kiperg et Ragieka, sacrae caesareae Majestatis consiliarius bellicus, camerarius et collonellus, praesidii Capronccnsis capitaneus, praesentes littcras Jagnedovchensium incolarum ro

boramus et deineeps Semper valituras faeimus. Comes Honorius a Trautmanstorff, manu propria. Cum suo originali in comissione produeto comportatum actuarius (Nicolaus Mat

thias Messich), manu propria. (Gravamina, dio I. str. 114. i 115.). Na sjednici gradskoga zastupstva, koja se u Varaždinu držala 8. siječnja 1713., podigla se tužba protiv sakristana župne crkve sv. Nikole, kao što i protiv sakristana filijalnih kapela: sv. Vida, sv. Florijana, sv. Roka, te sv. Fabijana i Sebastijana. Mjesto druge plaće pobiralo je ovih 5 sakristana pristojbe od zvonjenja prigodom pogreba i od kopanja grobova na grobljima, koja bijahu oko spomenutih crkvi. Ove pristojbe povećavahu sakristani samovoljno, uslijed čega su rasli i pogrebni troškovi. Da se tomu u buduće predusretne, stvorilo je gradsko zastupstvo ove zaključke: Za jedan „reženj" (t. j. zvonjenje mrtvacu) u tornju župne crkve plaćat će se pristojba od 4 denara, a u filijalnim kapelicama samo 2 denara Za kopanje velikoga groba plaćat će se pet groša, za srednjega četiri, a za maloga samo tri groša. Ako bi koji sakristan pobirao veće pristojbe, neka se kazni globom od 12 ugarskih forinti, t. j. dukata. (Prothocollum liberae et regiae civitatis Varasdinensis, an. 1703.—1754.". str. 80. Rukopis u arkivu grada Varaždina.) Dr. Rudolf Horvat. Priopćio dr. Rudolf Horvat. K pogrebnim troškovima u Varaždinu god. 1713. VJ