VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 309

309 dove, neka im podijele potporu za popravak školske zgrade, a podjedno .takodjer do znače besplatne radnike za gradnju. 0 toj molbi raspravljao je hrvatski sabor, koji se 14. studenoga 1695. sastao u Varaždinu pod predsjedanjem bana Adama grofa Bacana. Sabor je uvažio molbu otaca Isusovaca, te je odredio, da barun Šimun Mool, kao iza

brani zemaljski blagajnik za slijedeću godinu, isplati Isusovcima 300 rajnskih forinti; povrh toga doznačio je sabor Isusovcima kmetove iz dva upravna kotara (Ivana pl. Petričevića i Franje pl. Mikulića), koji će besplatno obavljati sve radnje oko popravka gimnazijske zgrade. Odnosno mjesto u zapisnicima hrvatskih sabora (knjiga III. str. 127.) glasi ovako: „Ad instantiam patrum societatis Jesu collegii Zagrabiensis in reparandum ejusdem collegii gimnasium jam ruinatum concluditur, ut processus egregiorum Joannis Petrichevich et Francisci Mikulich proxime pro dispositione ejusdem collegii gratuitos labores eo im

pendat, .et praeterea exactor futurus in subsidium ejusdem aedificii florenos Rhenenses Zemaljska potpora Vitezovićevoj tiskari u Zagrebu god. 1695. Hrvatski sabor, koji se 6. rujna 1695. sastao u taboru kod Tišine (in castris ad Tissinam positis) nedaleko Siska pod predsjedanjem hrvatskoga bana Adama Bacana, stvorio je medju ostalima 9. članak, koji glasi ovako: „Tametsi domini status et ordines tot expensis grauati sint, considerato tarnen labore typographico expensisque in id de proprio factis generosi Pauli Ritter, ordinant eidem Paulo Ritter annuatim per exactorem regni soluendos florenos hungaricales du

centos, ita ut eandem typographiam continuare et exercere leneatur". (Saborski zapisnici, knjiga III. str. 115. i 116.) Iz ovoga zaključka doznajemo, da je hrvatski književnik i političar Pavao Ritter, inače zvan takodjer „Vitezović", godine 1695. svojim troškom uredio tiskaru, te zamolio sabor hrvatski, neka mu doznači stalnu godišnju potporu, da ovu tiskaru uzmogne uz

državati. Hrvatski je sabor doduše upravo tada imao goleme izdatke, jer sc vodio velik rat s Turcima za oslobodjenje Slavonije; ipak je ovu molbu uvažio, te je odredio, da zemaljski blagajnik mora godimice Pavlu Ritteru isplaćivati potporu od 200 ugarskih forinti (zlatnih). Dr. Rudolf Horvat. Otkup hrvatskih gradova od vojne dužnosti god. 1696. Kad su Turci godine 1683. bili potučeni pod Bečom, započeo je hrvatski narod veliku borbu za oslobodjenje Slavonije, Like, Krbave i Banovine ispod jarma turskoga. Hrvatski je sabor godine 1685. zaključio, da se mora dići pučki ustanak u Hrvatskoj. Svaki „fumus" (dimnjak, porezna jedinica) dužan je pod bansku zastavu staviti po 1 konjanika i 2 pješaka (ili mjesto 2 pješaka još jednoga konjanika); svi vojnici moraju sa sobom donijeti hrane za 8 dana. Ako je na pr. koji velikaš imao na svome imanju 10 fuma, onda je morao izmedju svojih kmetova oboružati 10 konjanika i 20 pješaka. Tadašnji hrvatski gradovi Zagreb, Varaždin, Koprivnica i Križevci imali su svoje posjede, na kojima stanovahu kmetovi njihovi; isto tako imalo je svoje posjede trgo

vište Cirkvena. Prema saborskom zaključku morali su dakle i svi ovi gradovi pod banš"ku zastavu staviti razmjeran broj pješaka i konjanika. No rat je s Turcima po

trajao mnogo godina; zato su hrvatski gradovi počeli razmišljati, kako da se otkupe od preteške i neugodne vojne dužnosti. Početkom godine 1696. predlože gradovi, neka hrvatski ban na njihov trošak uzdržava posebnu četu od 50 pješaka, koji će stalno boraviti u Kostajnici. Za pokriće svih potreba ove čete doprinosit će Varaždin godimice 625 rajnskih forinti, Koprivnica 400, Zagreb 300, Križevci (gornji i dolnji grad zajedno) 300, a trgovište Cirkvena 100 forinti, u svemu dakle 1725 rajnskih forinti. Articulus duodecimus. trecentos numeret". Dr. Rudolf Horvat.