VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 303
303 ali njemačkim jezikom, kao komeš i vicekomeŠ. „Seljaci bijahu — piše Oršić — žestoko tlačeni dovozom hrane, te izgubiše kod preprega svoje konje i rogato blago". 1 ) Ipak tako odlučnih riječi, košto ih imadu Pogledić i njegov drug, ne nalazi se tako lako. One su pravi odjek burne i energične ogorče nosti, koja si daje oduška u vatrenim, gorkim da i prežestokim rije čima, koje da su štampane u ono doba za cijelo bi cenzor zaplijenio. Svjedoče nam te riječi, kako su slobodni i ponosni bili turopoljski ple mići. Ovi sami govori bili bi nam dokazom, kako je sve kipjelo u Hr vatskoj. Koliko li je dakle veselje moralo nastati, kad je Josip II. 28. si ječnja 1790. opozvao sve svoje naredbe osim tolerantnog edikta i pa tenta o emancipaciji seljaka. Još više odahnu im, kad je 20. veljače 1790. umro, a naslijedio ga Leopold II. U Zagrebu se već 2. ožujka, dakle osam dana iza Josipove smrti, sastaje skupština. Da Turopolje nije dugo za tim čekalo, dokazom da je iza dva mjeseca i ono imalo svoje „spravišće". Komeš ne smaže dovoljno riječi radosti, „kako se iza tolikih ne sreća, neprilika, ekzekucija, krivica i zla" opet javljaju stare pravice. Bila su — kako reče — tako žalosna i gorka vremena ,,u kojima ni za imetak, niti za poštenje, niti za istu osobnu sigurnost sigurni nismo bili". Mjerenja zemlje naziva prokletim, a ne žaca se nazvati „tolvaj skom" t. j. razbojničkom rukom, ruku onih činovnika i časnika, koji su silili narod na tlaku. Ogorčeno se spominje, kako su Turopoljci mo rali u Zagrebu pravicu iskati i kako su od onud ganjani bičem i po lugama. I vicekomeš je oštar. Već početak govora je snažan, kad nazivlje zadnjih deset godina najnesretnijima u turopoljskom životu. Zanimivo je kako se ljuti ne samo, što su zatirjali jezik materinski hrvatski, već i latinski, koji se zove „naš domaći". Ali neka govore sami. Kako su iz onog doba sačuvani hrvatskim jezikom ovako oštri politički govori velika rijetkost, to oni zaslužuju pažnju hrvatskih povjesničara, pa uopće onih, koji se zanimaju za doba jozefinskog apsolutizma i mišljenja Hrvata onoga vremena, koje mnogo tumači, što se je poslije dogodilo u hrv. povjesti. Evo komešovog govora: Viszoko rodyeni Goszpoda assessori y Vice assesori y ostala Goszpoda y Plemenita Bratja! Da vu ove vinnosine y velikoche poszlov, vu kojeh sze ovo szlavno Plemenito Polye vezda nahadya, Goszpodu assessore y oztalu Goszpodu ') Adama Oršića Zapisci (Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, knj. X. p. 261).
