VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 18

18 se u nebo, od kud mu inspiracija. U pozadini se vidi nebo čisto plavo sa kojim sivkastim oblačićem. Vidi se polje u bujnom zelenilu. Stol je prostrt jednostavnim crvenim pokrivačem, a soba je popločana sivim i crvenim opekama. Zaokvirio je sliku kružnicama i zapletom bielo plavim sa crvenim cvjetićima u intersticijima. Uglovi razdieljeni na kvadrate urešeni su crvenim karanfilima, plavim narcisima, pupoljcima ruže i jagodama, koji se prepliću i sačinjavaju vienac oko te slike. Predaja hoće, da je u toj slici auktor naslikao samoga sebe. Da .e imao namjeru naslikati kojeg svetca svojega reda, to bi bio označio svetačkom aureolom. Autoportraiti na ovakovim sitnoslikarskim radnjama nisu riSlika 4. edki. Oni, koji misle, da je umjetnik htio naslikati sv. Bonaventuru, svojeg imenjaka, ne mogu tu tvrdnju ničim dokazati. Za što bi baš tu naslikao toga sveca ? Baš na koncu prvog diela ciele knjige ! A aureola svetačka? (si. 4.). L. List, koji slijedi, bi morao biti 62. Ali nije numeriran, nego ga je auktor umetnuo preko broja kasnije. Na cielom listu je veoma ukusna izradba svih glavnih motiva, kojima se je umjetnik do sada služio, vješto prepletenih, da s njima ukrasi Kristovo rodjenje i tako započme pjevanje najuzvišenije crkvene himne: lesu, ređemptor omnium. Izradba je izvedena na prostorju 64 za 42 cm. U sredini gornje polovice slike izradjeno je Kristovo rodjenje. Izmedju Josipa i Marije