VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 205

205 njemu nije našao vražjega pečata, za to je glede njega osuda odgodjena Valjda za to nije ni bio stavljen na muke. On je ali ostao u lukavećkoj tamnici. Medjutim je fiškal bio podigao tužbu i protiv Matije Celića, Mar

garete Klenovac žene Ivana VukaMlinara, Barbare Vagiček žene Matije Hrelića, Ane Novak žene JankovićaHudića, Magdalene Kalopanjke, Jelene Mikinke, Barbare Cvetković žene Ivana Plepelića i Dore Narčić žene Lovre CestaraVuksanke kao vještica. 11. marta stavljeni su ovi pred sud u gradu Lukavcu, kojemu predsjedaše župan Škrlec. Tužitelja zastupao je Josip Magdić, a tužene Ladislav Szale. Nakon duge rasprave odredjeno je, da se Ana Novak, Barbara Vagiček, Dora Narčić, Magdalena Kalopanjka, Jelena Mikin i Magdalena Klenovec stave na muke, da tako priznadu svoja djela, dočim su se Nikola Dovutović, • Matija Celić i Barbara Cvetković radi pomanjkanja dokaza imali pustiti iz zatvora uz valjano poručanstvo, čim bude obavljeno mučenje gore spomenutih, jer očekivahu, da će ove na mukama štogod izjaviti protiv njih. Kako je sud odredio stavljene su optužene na muke. Sačuvali su nam se zapisnici preslušavanja na mukama i to : Barbare Vagiček, Ane Novak i Magdalene Kalopanjke. To užasno preslušavanje obaviše Gavro Škrlec bilježnik, te prišeznici turopoljski Ignjat Stepanić i Franjo Mudić. Prva stavljena je na muke u gradu Lukavcu 23. marta Barbara Vagiček. Krvnik je najprije pronašao na desnoj nozi pečat vražji koji bude izrezan, a onda je slijedilo preslušavanje. Jadnica iskazala je, da je već kroz 22 godine „copernica". Prvi put ušla je medju „copernice" kod lomničkog križnog drva kod Odre, kad je polazila od Svaštovića iz Lukavca od svoje braće. Kad je jedan večer tjerala krmke po žitu na zemlji Kraljićevoj, nastavlja, došao je k njoj vrag i nagovarao ju, da podje s njime, i da će joj biti veoma lijepo. On ju je pratio do kuće, idući pred njom mašući s ognjem. Onu istu većer ju je zapečatio, baš na onom mjestu, gdje je krvnik pronašao pečat. Te mu je prisegla vjernost. Tomu vragu bilo je ime „Januš", bio je lijep i mlad, nosio je zelenu „nemšku" opravu i škriljak, taj je dolazio k njoj kad nije bilo kod kuće njezina muža i šnjome je živio. Svake godine davala mu je po dva tri puta „aldof", staro rublje svoga muža, iz njega je vrag pravio tuču i soliku. S vragom je prvi put jahala na bijelom konju na goru Medvednicu. Letila je po zraku, po što se je namazala sa nekom crvenom „vražjom" mašću. Tu mast veli ima još kod kuće, a nalazi se u škrinjici na tavanu sakrita u loncu gdje je sjeme laneno. Na gori Medvednici sastajale su se sve vještice turopoljske, i tu su se gostile. Jele su „gibanicu" od sira i masla, što su ga vještice uzimale „po mlade večere" tudjim kravama. Ta „gibanica" bila je tako velika kao