VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 192

192 ručio krajeve preko Tise kao zamjenu za hrvatsko kraljevstvo, jer mu toga nije priznavao, pošto je Almo napustio jedanput hrvatsko kraljev

stvo, dok mu za one županije, kojima je još vladao, mogao dati re

kompenzaciju na drugoj strani Ugarske. Kad su ugarske županije bile jednom pripojene hrvatskom kraljevstvu, Koloman nije više imao inte

resa, da ih natrag združi s Ugarskom. Hrvati su primili Arpadoviće za svoje kraljeve po redu prvorotstva,

1

) dok je u Ugarskoj često kralja nasljedjivao njegov brat. Stoga je Koloman mogao biti mnogo sigur

niji, da će hrvatsko kraljevstvo dopasti njegova sina nego ugarsko. — Glavni medjutim razlog, zašto su Arpadovići neke ugarske županije* pripojili hrvatskom kraljevstvu, ima se tražiti u općim političkim prili

kama, s kojima su se sreli u hrvatskom kraljevstvu. Vanjske i nutarnje poteškoće, s kojima su se imali Arpadovići boriti, da očuvaju sebi hrvatsko kraljevstvo, silile su ih, da upotrijebe sva sredstva, koja su im mogla biti od pomoći. Medju vanjske njihove neprijatelje spadali su u prvom redu Venecija i Bizant. Venecija je te

žila, da pomoću dalmatinskih gradova zagospodari Jadranskim morem, a Bizant nije htio, da se odrekne svoga umišljenoga prava na hrvatsko kraljevstvo. Čitav XIII. vijek ispunjen je borbom izmedju Venecije, Bi

zanta i Arpadovića za hrvatsko kraljevstvo. U prvi mah, čini se, nije ni sv. Stolica podupirala Arpadovce u njihovoj hrvatskoj politici.

2

) Svojoj mudroj politici imadu Arpadovići zahvaliti, što su konačno ostali pobjednici. Prvi Arpadovci nijesu išli za tim, da hrvatsko kraljevstvo združe s ugarskim, nego jedino, da od njega načine sekundogenituru za svoju porodicu.

3

) Tim su se Arpadovci u očima Hrvata riješili odijoznosti osvajača. Mudro je bilo djelo Vladislavljevo, što je osnovao zagrebačku biskupiju, i tako u duhovnom pogledu odcijepio onaj dio hrvatskog kra

ljevstva, kog je bio zadobio, od upliva sebi neprijateljskih biskupa pri

morskih. Kulturnim živim radom uopće nastojao je Vladislav da odvrati oči hrvatskome narodu od svojih političkih ciljeva i svrati ih na drugo polje. No jedan je neprijatelj ostao i Vladislavu i njegovim nasljedni

cima u hrvatskom kraljevstvu, kome nijesu mogli nauditi časoviti po

litički uspjesi. Taj je neprijatelj bio u društvenoj organizaciji hrvatskog naroda u ono doba. Hrvatski je narod u XII., a ponajviše još i u prvoj polovini XIII. vijeka bio podijeljen na župe. Svaka župa imala je svoj župni grad, !) Tomašić, P. c. p. 111.—112. 2

) Šišić, Dalmacija i ugarskohrvatski kralj Koloman. Vjesnik arheološkog društva 1908./9. p. 82.—84. Šišić citira Fraknćia

: „Iz toga, što Ladislav nije uzeo naslova kralja Hrvatske i Dalmacije, i što su se primorski gradovi izmakli ispod vrhovne vlasti ugarske krune, moramo zaključiti, da njegova politika nije uživala podporu od strane svete Sto

lice". (Fraknći: Szent Lâszlo levele a Montecassinôi apâthoz.) 3

) Tomašić, P. c. p. 90.—92