VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 186

166 Ispravom iz g. 1163. potvrdjuje kralj Stjepan dvije presude bana Beluša, kojima je dosudio Dubravu zagrebačkom biskupu.

1

) Prva se presuda zbila još za Bele, kako se vidi iz riječi kraljevih: „que prior Ladislaus rex gloriosissimus et secundus Bela rex, felicis memorie pater meus et dominus, Zagrabiensi ecclesie contulerant et coram principibus suis sigillis confirmauerant, omnia predicte ecclesie et siluam Denbrou cum terra ei appendente, quam Sudegna auferre conatus, conCedo. Huius litigii Belus banus iudex exstitit .. . Yssa, Petrus, Cö(s)mas, predictam sil

uam cum terra a Ladislao datam fuisse, et in tempore Bele régis in litigio positi, per pristaldum Marcellum recuperavisse dicebant". Za kralja Gejze oteli su župan Nikola i šimeški plemići Cicinja, Ivan i Miroslav natrag biskupu Dubravu, te su je držali sve do Ladislava, kad je opet morao ban Beluš u toj stvari suditi: „Iterum autem tempore gloriosissimi regis Geyce Nicolaus cornes fîlius Pauli et iobagiones Sumugiensis castri : Cicigna, Johannes, Merascelau, vim inferentes predicte ecclesie terram cum silua ei abstulerunt et violenter usque ad tempus Ladislai secundi tenuerunt . . . Tune Belus banus rem querens iustificare iudicauit",*) Kod posljednjeg suda nastupio je opet župan Nikola i tri plemića. Što i ovaj put istupa župan, svjedoči, da se radi o župnoj zemlji, a što istupaju i jobagioni, znači, da se vlasništvo Dubrave tiče jednako i župana i jobagiona, da je to zajednička imovina. Kad bi se Dubrava bila smatrala kraljevim vlasništvom, ne bi ni župani ni jobagioni imali nikaka interesa protiv volje vladara boriti se, da pripadne natrag župi. Jobagioni, koji su posvojili Dubravu, zovu se „iobagiones Sumu

giensis castri", dakle je i čitava dubravska župa pripadala šimeškoj županiji. Time je ujedno potvrdjeno i ono, što smo glede pripadnosti dubravske župe šimeškoj županiji naveli iz prve listine. Budući da je ban dvaput, za Bele i opet za Ladislava, sudio šimeškim jobagionima za zemlju, koja je bila u šimeškoj županiji, slijedi, da je imao vlast nad šimeškom županijom. Budući da je kralj Ladislav poklonio Dubravu, koja je pripadala dubravskoj župi, zagrebačkom biskupu, što je znak, da se njegovo re

organizatorsko djelovanje dotaklo i dubravske župe, vrlo je vjerojatno, da je on dubravsku župu pripojio šimeškoj županiji. Darovanje Dubrave i poradi toga svjedoči za to, što je Vladislav, ako je pripojio dubravsku župu šimeškoj županiji, po pravu, koje je vrijedilo u Ugarskoj za zemlje gradova, mogao slobodno dati Dubravu zagrebačkom biskupu. Jer je ban i tada imao vlast nad dubravskom župom, kad je ova pripala ši

meškoj županiji, može se ta činjenica protumačiti samo tako, što je *) Cod. II. No 94. p. 97. 2

) Medju potpisima nalazi se Beluš ban: „Belo bano eiusdem cause iudice" i palatin Toma.