VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 182

182 diocesi Vesprimiensi existentium". Zastupnik biskupa i kaptola odgo

vorio je „quod predicte Capelle, que circa Drauam erant, cum parochianis suis essent in Zagrabiensi diocesi constitute". Očito je, da je opat sv. sv. Martina htio reći, da su te crkve pravno dio vesprimske biskupije, jer faktično su bile u zagrebačkoj. Zato je i tražio desetinu od zagre

bačkog biskupa i kaptola, a i zagrebački zastupnik branio se time, što su te crkve u zagrebačkoj biskupiji. Kad je vesprimska crkva izgubila ove svoje crkve ? To se moralo dogoditi naskoro nakon osnutka zagre

bačke biskupije. Kod osnutka zagrebačke biskupije poslužio se Vladislav Sv. sve ćenicima iz zaladske i šimeške županije, dakle vesprimske biskupije. U ispravi Felicijana, nadbiskupa ostrogonskog, od godine 1134., ko

jom dosudjuje Dubravu zagrebačkom biskupu, kaže se za Vladislava Sv. : „Ad instruendam igitur huius plebis ignorantiam, quendam boe

micum venerabilis vite virum nomine Duch idoneum reperit, quem ei

dem ecclesie pastorem per suum capellanum Fancicam delegauit, qui et Uli ecclesiae officinarios de Semigiensi et Zalensi comitatu ordi

nauit".

1

) Vrlo je vjerojatno, da su tada i neke pogranične crkve ves

primske biskupije pripale zagrebačkoj biskupiji. Smetalo bi samo to, što je Vladislav Sv. zagrebačku biskupiju utemeljio za hrvatsko kra

ljevstvo, te je teško dopustiti, da bi već kod svog utemeljenja zagre

bačka biskupija prekoračila medje hrvatskog kraljevstva. No baš je to za nas nov dokaz, da se hrvatsko kraljevstvo tada steralo i preko Drave.

2

) Ima isprava, gdje se spominju zemlje izuzete od koje ugarske županije. Navest ćemo dvije isprave, gdje se veli, da je Prodavić od davnih vremena „quorum non exstat memoria" izuzet od šimeške žu

panije. U prvoj ispravi od 20. jula 1267. kaže Bela IV., da daruje Tomi, sinu župana Joakima : „quandam terram nomine Praudaviz in ducatu Sclavonie iuxta Drawam existentem et a comitatu Symigiensi a tem

pore, cuius non exstat memoria, exceptam penitus et exemptam".

3

) Da 1

) Cod. II. No42. Budući da bi kod uredjenja zagrebačke biskupije, naročito kod poučavanja naroda („Ad instruendam igitur huius plebis ignorantiam"), slabo koristili svećenici, koji ne bi znali narodnog jezika, sigurno je, da su dotični svećenici bili Slaveni. 2

) Jednako je i .Medjumurje, koje je bilo u zaladskoj županiji i vesprimskoj bis

kupiji, moralo pripasti zagrebačkoj biskupiji odmah kod osnutka njezina. U zaladskoj županiji morao je biti posjed Sar, što ga je zagrebačkom biskupu Macelinu poklonio kralj Gejza II. (Cod. II. No 45. p. 46—47.). Dotična je isprava zanimiva i zato, što u njoj nalazimo, da je u zaladsko plemstvo spadao neki „kenez Petrus" : „Item dédit pre

dium de Zala . . . interfuerunt hi proceres: Jula, Salamon centurio, San centurio, kenez Petrus . . Taj knez Petar, kako svjedoči njegov naziv „knez", bio je sigurno hrvatski velikaš. 3

) Cod. V. No 905. p. 435.