VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 179
179 su bile od davnine hrvatske. Te ugarske županije izjednačene su u svo jim dužnostima s ostalim hrvatskim kraljevstvom. Nigdje u XIII. vijeku ne nalazimo, da bi se banova vlast ili duksova nad ugarskim župani jama istom širila, da bi se nove dužnosti tek nametale. Naprotiv mi vidimo, da je duks i ban morao svoju vlast već od davnine vršiti. Tä velika većina izvora XIII. vijeka govori samo o tome, kako se vlast duksa i bana različitim ekscepcijama i privilegijima ograničivala (na pr. kralj Emerik već g. 1203. oslobadja podložnike crkve sv. Mihajla u Medjumurju u zaladskoj županiji od jurisdikcije banove i od dužnosti, da plaćaju marturinu). 1 ) Zaključak slijedi (kog smo već prije na jednom mjestu spomenuli) : ugarske su županije morale hrvatskom kraljevstvu pripasti davno prije XIII. vijeka. Moglo bi se pomisliti, da su se ugarske županije tako pripojile hrvatskom kraljevstvu, što su župani ugarskih županija često bili hr vatski banovi. No ta predmnijeva mora se odmah rasplinuti, počnemo li je motriti s realne strane. Uzeli mi, da je čast ugarskog župana i hr vatskog bana bila spojiva (premda je Tomašić dokazao, da u Hrvatskoj nije stranac mogao obnašati časti), to je od ove „personalne unije" izmedju dotične županije i hrvatskog kraljevstva do potpune njezine pripadnosti Hrvatskoj još dalek put. Župan ugarske županije ostaje i nadalje ugarski župan, njegova županija ostaje ugarska županija, po vezana sa stotinu veza s Ugarskom. Pripojenje ugarske županije hr vatskom kraljevstvu pretpostavlja dvoje : da se prekinu sve veze, koje vežu dotičnu županiju s Ugarskom i da ta županija potpane pod vlast duksa i bana, te se izjednači u svojim dužnostima s ostalim hrvatskim kraljevstvom. Sve bi se to imalo dogoditi najdulje za vrijeme od sto tinu godina. Takva šta apsurdno je pomisliti. 2 ) Moramo imati na umu, da je tih županija znatan broj (zaladska, šimeška, vukovska, baranjska, željezna, bačka, bodroška i srijemska), u svakoj da je morao biti čitav niz župana jedan iza drugoga, koji bi bili hrvatski banovi, i kod svake da je bio isti efekt: pripojenje njezino hrvatskom kraljevstvu. 3 ) Za ne koje pak od njih uopće ne znamo, da bi njihov župan bio kada hr vatskim banom, za druge opet imamo samo po koji primjer, većinom iz konca XII. ili početka XIII. vijeka, kad su dotične županije već pri padale hrvatskom kraljevstvu. Razumije se samo po sebi, da ugarske županije nijesu mogle pri pasti hrvatskom kraljevstvu bez pozitivnog sudjelovanja kraljeva. Sto ') Cod. III. No 31., 2 ) Hrvatsko je kraljevstvo na pr. već stoljeća u svezi s Ugarskom, u personalnoj i (sad manje, sad opet više) realnoj, pa još nije postalo dijelom Ugarske. 3 ) Hrvatsko bi kraljevstvo moralo imati doista veliku atrakcijonu silu ili drugim riječima, moralo bi biti u XIII. vijeku na vršku svoje jakosti, kad bi već samo to, što je hrvatski ban i župan ugarske županije, bilo dostatno, daše ta županija sjedini s Hr vatskom. V,
