VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 175

175 Prvi Arpadovci nijesu ni išli za tim, da hrvatsko kraljevstvo sje

dine s Ugarskom, pače čini se, da nijesu htjeli ni u svojoj osobi da sjedine oba kraljevstva. Zato Vladislav postavlja u Hrvatskoj za kralja Alma, a Koloman daje kruniti za hrvatskog kralja svog sina Stjepana.

1

) Arpadovci sami smatraju, da vladaju Hrvatskom kao nasljednici naro

dnih hrvatskih kraljeva.

2

) Poslije Koiomana i Stjepana ne spominje se doduše sve do Emerika ni za jednoga Arpadovca, da bi se dao posebno kruniti za hrvatskog kralja, ali je sveudilj ostala živa obveza, kojom su se Arpadovci obvezali, da će se kruniti za hrvatske kraljeve.

3

) S prestankom posebne krunidbe za hrvatske kraljeve nije Hrvatska ništa izgubila na svome državnom individualitetu. „Ovaj se je državni individualitet kasnije kristalizovao u pravu hrvatskoga dukata, koji se nazivlje sad „ducatus Croatiae et Dalmatiae", sad opet „ducatus totius Sclavoniae", i koji je po pravu nasljetstva pripadao kraljevomu prvo

rodjenomu sinu".

4

) „Ducatus Croatiae et Dalmatiae" ili „ducatus totius Sclavoniae" čisto je hrvatska uredba, koje ne poznaje ugarsko državno pravo. U Hrvatskoj je opstojala već za narodnih vladara.

5

) Nije dakle uredba dukata ugarskog porijetla.

6

) 1

) Dr. Nikola pl. Tomašić: Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva. (Facta conventa ) Zagreb 1910. p. 91. 2

) Zato veli Koloman, još prije nego je bio okrunjen za hrvatskog kralja, u „Ugo

voru prijateljstva", što ga je sklopio s mletačkim duždom: „No budući da se meni i mojim velikašima i starješinama čini sumnjivo, da li te imam nazivati vladarom Hrvatske i Dalmacije, hoću, dapače želim, u svrhu, da se očuva sklopljeno prijateljstvo, kako bi se od tebe i tvojih, a tako isto i od mene i mojih svaka sumnja prije svega uklonila, da se jedan drugomu nipošto ne bismo imali razloga oprijeti ni u kojem slučaju, gdje se može sigurnošću da dokaže, što tebe ide po tvojima, a što mene po mojimprešas

nicima". Sišić : Dalmacija i ugarskohrvatski kralj Koloman. Vjesnik arheološkog društva 1908./9. p. 79. 8

) Tu.su obvezu preuzeli Arpadovci po ugovoru, što su ga sklopili s hrvatskim narodom prije, nego su bili primljeni za hrvatske vladare — kako se vidi iz diplome dane gradu Trogiru i ostalim dalmatinskim gradovima (Cod. If. No 16., 49., 53., 115., III. 68., 71.), gdje se stalno opetuje ta obveza u izrazu: „Cum autem ad vos coronan

dus . . . aduenero . . .). Tomašić : Pacta conventa p. 34. i dalje. Da je Emerik bio doista krunjen za hrvatskoga kralja, dokazao je Klaić. Vidi: Vjesnik hrv. arheološkog društva. Vili. 1905. Zašto je prestalo posebno krunisanje za hrvatske kraljeve, tumači Tomašić: P. c. p. 110.—114. • 4 *)• Tomašić : P. c. p. 114. 5

) Tomašić: P. c. p. 108.: „Ugarska ne poznaje dukata u Ugarskoj, kao stalnu državopravnu instituciju, dočim je hrvatski dukat nastavak hrvatskoga kraljevstva, kome bi za pravo prema intencijama Kolomanovim imao na čelu stajati kralj". Na p. 52. za

ključuje opet na temelju mnogih dokaza: „Dux se je dakle zvao hrvatski vladar prije krunidbe, a nakon krunidbe zvao se je rex". 6

) Dimitrije Svinimir zove se prije svoje krunidbe: „dei gratia Croatie Dalmatieque dux" (Rački, Documenta 86.), a gotovo jednako zove se i duks Andrija: ,,dei gratia Dalmatie et Chroatie dux" (Cod. II. No 314. p. 338.).