VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 160

158 eiusdem altero Jula magistre« tauernicorum nostrorum, Nicolao de Zala, Opoj de Simig, Petro de Walkow, Georgio de Barana comitatus tenen

tibus,,.

1

) Slične povlasti kao Vukovu dao je Koloman Virovitici — kako kaže: „consensu et consilio omnium iobagionum nostrorum, videlicet Jule bani filiorumque eiusdem, Jule magistri thauarnicorum, Nicolai co

mitis de Zala, Opoy comitis de Symigio, Georgii comitis de Wolco et aliorum".

?

) Zemlju Konjsku u župi Rovišće daruje Koloman: „consensu et consilio omnium iobagionum nostrorum simul habito et deliberato, Jule bani videlicet, Jule magistri tauarnicorum, Demetrii magistri dapi

ferorum, Nicolai comitis de Zala, Opoy comitis de Simigio, Petri co

mitis de Wlcovv, Georgii comitis de Barania".

3

) Isporedimo li" potpise na ispravama duksa Bele i Koiomana, vi

dimo, da su se za Bele pribrajali medju duksove velikaše župani žu

panije šimeške, zaladske, vukovske, bačke, bođroške i željezne ; a za Koiomana zaladske, šimeške, vukovske i baranjske. Kaka razlika iz

medju župana starih hrvatskih županija i prvotno ugarskih županija ne nalazi se nigdje. Jedino u ispravi, kojom Bela potvrdjuje darovnicu ma

tere Mutimirove zagrebačkom kaptolu (od g. 1225.) dolazi neko razli

kovanje izmedju velikaša Slavena i Ugra, jer Bela kaže: „Nos habito consilio nostrorum iobagiorum, tam Ungarorum quam Sclauorum tune temporis circa nos existencium . . ."

4

) Ali budući da Bela sam kaže, da su to njegovi velikaši (dakle duksovi), jasno je, da se tim razliko

vanjem izmedju Ugra i Slavena hoće samo označiti narodnost. Po smrti Kolomanovoj (1241.) nije u Hrvatskoj bilo duksa sve do mladjega sina kralja Bele mladoga Bele (1260.—1269.)/') No ni on nije odmah primio upravu svoga dukata, jer je bio premlad, te je mjesto njega vladala njegova majka kraljica Marija i još više ban Roland. Mladi je duks morao imati jakih protivnika, medju kojima je u prvome redu bio njegov stariji brat Stjepan. Tome dakako nile bilo pravo, što mu je dukat preoteo mladji brat.

6

) Da osiguraju dukat Beli tražili su kralj i kraljica potvrdu apostolske stolice, te je papa Urban IV. u dva maha potvrdio Beli slavonski dukat i sve, što je dukatu pripadalo. Za našu su stvar ove dvije potvrde od osobite važnosti. Prvom ispravom od 21. decembra 1263. prima papa u zaštitu duksa Belu i njegov dukat ovim riječima : . „personam tuam cum du

x

) Cod. III. No 304. p. 346. Vidi Klaić: Crtice o Vukovskoj županiji i Djakovu u srednjem vijeku. Vjestnik arkiva, 1900. p. 100. 2

) Cod. III. No 367. p. 422. 3) Cod. III. No 323. *) Cod. III. No 220. p. 245. 5

) Prvorodjenac kralja Bele Stjepan nije faktično vladao hrvatskim kraljevstvom, premda ga je ovo išlo kao prvorodjenca, te u jednoj listini od g. 1246. kaže za nj otac Bela: „coronato per divinam clementiam carissimo filio nostro Stephano rege et duce totius Sclavoniae". Vidi Tomašić: P. c. p. 104, «) Vidi Tomašić : P. c, p. 105.