VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 159
159 ovaj završetak : „Aladar tocius Sclauonie, Voinc de partibus maritimis banis existentibus, Chak Budrugiensi, Jula Ferrei castri, Pous Bachiensi comitibus existentibus". 1 ) Isti su velikaši na povelji danoj Budunu i njegovoj braći (predjima današnjih Turopoljaca). 2 ) Darovnica Belina, kojom daruje nekom Stjepanu i Henriku posjed Orešje, biva, kako kaže "Bela: „presentibus consiliariis nostris Chak comité Bodrogiensi, Pousa Ferrei castri, Mychaele Symigiensi, Aladar magistro tauarnicorum, An drea dapiferorum, Bogomerio pincernarum . . ." 3 ) Na diplomi Belinoj, kojom daruje sloboštine gradjanima Perne, ovaj je završetak : „Chak Buđrugiensem, Pol Bachiensem, Buzad Ferrei Castri, Geche Zaladiensem, Mykka Symigiensem comitatus gubernantibus". 4 ) Za vlast Belinu nad županijom zaladskom imademo dokaz u ispravi od g. 1226., kojom Bela dosudjuje zagrebačkom biskupu Stjepanu po sjede Bistricu i Otok u Medjumurju. 5 ) Iz isprave saznajemo, da je neki Egidije tužio medjumurskog plemića Mutimira (Muterinus) poradi razli čitih nasilja, osobito poradi toga, što je taj Mutimir oslijepio njegova brata. Mutimir je bio odsudjen da plati 200 maraka Egidiju u ime od štete. Posredovanjem biskupa zagrebačkog Stjepana bila je ta svota snižena na 150 maraka, pa kad nije Mutimir ni toga mogao platiti, naplatio je Egidija biskup uz obvezu, da mu Mutimir, ako do božica ne vrati 150 maraka, imade izručiti svoje posjede. Kasnije je biskup produljio rok do uskrsa. Budući da Mutimir nije biskupu vratio posu djene novce ni o božicu ni o uskrsu, dosudio je kralj Bela Mutimirova imanja Bistricu i Otok zagrebačkom biskupu. Ova je parnica vodjena, dok je Bela bio još hrvatski duks. Rok, do kojega je Mutimir imao isplatiti biskupa, bio je božić 1225. Prije toga morao je Egidije tužiti Mutimira i ovaj je bio odsudjen, onda je nastupila akcija biskupova, nagodba s Mutimirom i biskupom, što je sve sigurno dugo trajalo. Parnica je dakle morala započeti negdje još god. 1224. ili početkom 1225. Budući je u to doba Bela još bio hrvatski duks, morao je imati vlast nad zaladskom županijom, da može suditi podanicima zaladske županije (jer se Medjumurje nalazilo u zaladskoj županiji). 6 ) Belu je naslijedio u dukatu njegov mladji brat Koloman, protjerani kralj Haliča (1226.—1241.). Na diplomi, kojom Koloman podjeljuje pri vilegija Vukovu, navedeni su ovi njegovi velikaši: „Jula bano, fllioque 1) Cod. III. No 221. 2 ) Cod. III. No 222. a ) Cod. III. No 223. 4 ) Cod. III. No 225. 5 ) Cod. III. No 234. p 201.—26. 6 ) Vrlo je vjerojatno, da je Bela i posljednju presudu izmedju biskupa i Muti mira izrekao kao hrvatski duks. To se moralo dogodili negdje odmah poslije uskrsa 1226., a budući je već početkom augusta 1226. duksom Belin brat Koloman, morao je ßela napustiti hrvatski dukat izmedju uskrsa i augusta 1226,