VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 157

157 Taj fakat jest rasprostranjenje dotičnih ugarskih županija preko granica hrvatskog kraljevstva, koje je ono imalo prije, nego su njime zavladali Arpadovići. Napokon ćemo osvijetliti pripadnost ugarskih županija hr

vatskome kraljevstvu s gledišta hrvatskog državnog prava, jer poseban hrvatski državni individualitet sam po sebi zahtjeva potpunu pripadnost dotičnih županija ili Hrvatskoj ili Ugarskoj. Vlast hrvatskih duksa nad ugarskim županijama u XIII. vijeku. Hrvatski su duksi, kako je poznato, imali svoj poseban dvor, uredjen od prilike jednako, kako su bili uredjeni kraljevski dvorovi, imali su svoje dvorske službenike i časnike, te napokon svoje vijeće — consilium

1

) —, koje se sastojalo od njihovih velikaša. Ovi duksovi veli

kaši dolaze gotovo na svim ispravama,, što bi ih duksi izdavali. Njihovi potpisi nijesu bili samo puka formalnost, već su imali neko pravno znamenovanje. To vidimo odatle, što u ispravama duksovim dolazi češće uz potpise velikaša ova ili slična izreka: „ut hec tališ a nobis concessa libertas non possit reuocari'V

2

) U duksov consilium spadali su i župani nekih ugarskih županija. Pače ti najviše dolaze na ispravama i navode se prije župana hrvat

skih (ovih višeput na ispravama i nema). Vidi se dakle, da su baš ti župani bili glavni duksovi dostojanstvenici i glavni članovi njegova vijeća. Kao jednostavni svjedoci nijesu ti velikaši mogli dolaziti na duksovim ispravama, jer su njihovi potpisi imali neko više znameno

vanje, a bilo bi takodjer apsurdno uzeti, da bi hrvatski duks u svim svojim poslovima odlučivao s velikašima, koji nijesu njegovi podložnici. Zato moramo zaključiti, da su oni župani nekih prvotno ugarskih žu

panija, koji se navode na ispravama hrvatskog duksa, velikaši hrvat

skog duksa, te da su njihove županije morale pripadati hrvatskome kraljevstvu.

3

) U consilium duksa Andrije (1197.—1203.)

4

) spadao je uz ostale velikaše i bodroški župan Fulko. On se spominje na ispravi od 11. maja 1198., kojom Andrija daje biskupu zagrebačkomu isključivo pravo, da sudi svojim podložnicima. Dolazi odmah poslije bana Andrije, a *) Tomašić: Pacta conventa, p. 97. ') Cod. III. No 367. p. 423. s

) Vidi: Klaić, Marturina. Rad 157. p. 140., gdje u bilješci kaže:/„Ako su župani Zaladski, Simeški i Baranjski bili službenici hercegovi, onda su nesumnjivo i njihove županije pripadale hercegovoj državini". Jednako Horvat Rudolf: Povjest Medjumurja, pag. 31. 4

) Da je već duks Andrija imao consilium, svjedoči isprava od 6. maja 1198. (Cod. II. No 297. p. 296.), u kojoj stoji: „

Andrée egregii bani et suorum procerum ha

bito consilio". Ta je isprava izdana, kako se vidi po datumu, jedva nekoliko dana prije, nego što je izdana isprava zagrebačkom biskupu, na kojoj dolazi župan bodroški Fulko,