VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 129
129 rečenoga Jurja. Andrej reče, da je onde bil, kada je rečeni Tomas obe ćal svoju hćer rečenomu Jurju i da Martin Grubić je joj Obećal pol svoje kuće v gradi po semrti svojoj. * U dan prvo rečeni pred rečenim županom i starejemi prituži se župan Šimun Grizilić na Ursu Matejčicu, da ju je pozval za svoje nike đeferencije i da mu ni prišla odgovorit na pozov, kako je zakon. Razumevši počtovani oficij tužbu, osudiše rečenu Ursu v kondo maciju po zakonu od mesta. U dan prvo rečeni pred rečenim županom i starejemi prituži se Juraj Kaligar, da je bil pozval Ivana Veselica, da mu ni prisai od govorit. Razumevši počtovani oficij tužbu, osudiše rečenoga Ivana v kon domaciju po zakonu od mesta. * I prituži se na Martina Marica Petar Puharić, da ga je dvi volte pozval za svoje nike đeferencije i da mu ni nijednu voltu prisai od govorit. Razumevši počtovani oficij tužbu i osudiše rečenoga Martina v dvi kondomacije. U Veprincu 20. ožujka 1590. II. 4. Sud veprinački izmiruje župana Lovreča Cupra i Franka Tananaića. U dan 20 marča 1590. U đeferencije od nikoliko vremena vertećoj meju županom Lovrečem Cuprom i Frankom Tananaićem cicu nekeh inputacioni od urejenje počtenja jedne i druge strani i meju njimi pro ces forman. I tako g(ospo)d(i)n Ivan Canki, lokotenent kapitanije ka stavske, Peter Marot, Rok Zavidić, sudci ordinariji v Kastve, budući videli i razvideli proces meju njimi reorman, ki ne imeše glavi ni repa. I tako vidući stvar, ka bi mogla meju njimi rast u napreda, od ruvine jedne i druge strane, i tako obe parte jesu dobrovoljnim načinom se konprometili i v ruki rečenomu g(ospo)d(i)nu i sudcem zručili, koliko i kako oni učine i odluče, pri tom ote ostat. I tako na današnji dan rečeni g(ospo)d(i)n lokotenent i sudci vse i vsake njihe đeferencije i špendije i vsake zle volje, ke su meju njimi do se dobe zrasle, vse doli obališe i meju njimi večni mir uČiniše i vsake zle volje jedan dru gomu ođpustiše kerstjanskem načinom i da vsaki ostaje v svojem poč tenju i da nima jedan drugomu ni ini drugi od takovih stvari imenovati ni v oče metati i od sada naprvo toliko jednoj parte koliko drugoj, staveći penu sto dukat ugrskih, da nima jedan drugoga ofendit ni op sovat ni zajikom od besed ni vsakoga činjenja od kuštiona. I to od