VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 106
106 njoj smutnju. Kako se razabire, u toj se tužbi sam meritum raskola jedva spominje, a protivnici se nazivlju zabasali (tévelygôk), pače jednom i nevjernici (hitetlenek). Na ovu madžarski pisanu pritužbu odgovori protivna stranka latinski. Zajednica je opstojala, dok nije jednostrano provedena promjena u bogoslužju. To je skrivio „neki Mavro Goldmann, te je pod izlikom prosvjete počeo sijati otrov racio nalizma, i pošto mu je uspjelo, da je ovim nesretnim duhom novota rija, koji se poput epidemične bolesti osobito u ovo vrijeme širi, na puni srca nekih, mahnuo je sjekirom na najsvetije nam kroz vjekove uščuvane institucije naše religije, zabacio najsvetije tradicije, i nije se strašio da pomoću nekolicine, već zaražene od kužne bolesti raciona lizma, uvede kojekakve promjene i reforme u našem bogoslužju per fas et nefas". Prijedlog, da se o tim reformama zatraži stručno mni jenje trojice madžarskih rabina, bi odbijen; našto su se oni odijelili, posebnu bogomolju uredili i tim otpada dužnost uzdržavanja općinske bogomolje 1 ). S istih razloga nijesu dužni prinositi k školi i izdacima općine, što je već jednom i oblast priznala, odbivši tužbu općine. Djecu svoju šalju u kršćansku školu 2 ), a u nauci vjere ih obučava osposob ljeni „catacheta", koji obavlja ženidbe, dok matice vodi kao u madžar skim općinama tajnik. Ima napokon i u samoj gradskoj općini neza dovoljnika, koji žele uspostaviti prijašnje stanje 3 ). Starovjerci dakle tvrde, da su se oni od vajkada sa gradskim Židovima složili u jednu općinu, da su doduše pristali na izbor propo vjednika, ali ne slažu se sa reformama, pa imađu i formalno pravo, pošto stanuju u drugoj jurisdikciji, da posebnu općinu sačinjavaju. Svoj su utok sa 13 priloga predali starovjerci „ad spectabilem et perillustrem Dominum Paulum Keresztury de Szinerszeg Comitatus Zagr. Ord. Jud lium et sedrialem Assessorem". Po njegovu izvještaju, iza što je obje stranke saslušao, kancelarija je izrekla konačni sud o razmiricama. Taj je sud (28. travnja 1846.) tako ispao, da se ima sačuvati jedin stvo općine — što su jedni zahtijevali — i religiozna savjest, što su drugi tražili. Istupjeli imaju pravo na rabina i bogomolju na svoj trošak, ali inače nositi sve terete kao članovi glavne odnosno jedine općine. Ta je odluka u županijskoj skupštini pročitana, kao poseban „Articulus" zabilježen, a vel. sucu Kereszturvu bi naloženo, da je staro 1 ) Et dissussiones evitaturi ideam separationis inviti quoque concipcrc dcbuimus, quam etiam sumpto eatenus apud suam Excellentiam Episcopalem recursu, obtentoque sub 4), 5), 6) indultu, proprium Oratorium et coemeterium erigendi, separatamque communitatem formandi effective reaiisavimus. Jasno tvrde, da su ovlast za osnutak posebne općine dobili od biskupa Haulika. 2) Barle u Vjesniku 1909., 129. str. s ) Verum immaturis suis plurimis, quoque e sui gremio Israelitin odiosis et damnatis innovationibus.
