VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 5
5 Talijanski povjestničari umjetnosti ubrajaju Jerolima de s. Cruce medju slikare mletačke i to baš Bergamaške kao zadnjeg predstavnika Bellinieve škole. Nu iz toga se još ne može zaključiti, da je Jerolim doista i rodjen u Bergamu. Mnogi su slikari ubrajani u škole pojedinih gradova radi toga, što su u dotičnom gradu doista radili i svoju dje latnost razvijali. Godinu njegove smrti označuju obično 1550. Ta je godina označena onako po prilici, jer gornja slika je izradjena 1549., a iza toga je radio u Kopru Franjevcima, pa nije vjerojatno, da je kroz godinu dana izveo onaj veliki ikonostas i umro. Iz računa, što sam ga imao prilike vidjeti o trošku ikonostasa u Kopru izlazi, da je samostan mnogo više potrošio na rezbariji za okvir slike, nego li za samoga slikara. Ovaj ikonostas po odredbi Njegova Veličanstva učinjenoj za po sjeta u Dalmaciji god. 1875. bi na njegov trošak popravljen u bečkoj slikarskoj akademiji. Tako isto njegovom podporom bi obnovljen sjajan okvir, dokaz velike vajarske vještine u Dalmaciji u preporodno doba. Druga veoma znamenita slika jest u prvoj desnoj kapeli od ulaza, a koja predstavlja Majku božju s djetićem a po strani sv. Petra i sv. Klaru. Odozdo pak angjeli i Ivan Krstitelj igraju. I ovu sliku pripisuju istomu Jerolimu de s. Cruce, ali bez dokaza. Slika je izradjena na platnu. Na gornjoj strani okvira izvajan je grb Scaligera kao i na grobnici pred kapelom. Ovaj oltar i kapela su njihova zadužbina. Slika je u velike cienjena, odaje jasno školu Zorza Barbarellia iz Castelfranca, nazvana inače Giorgione (1477.—1510.), najvećeg mletačkog slikara izmedju Bellinia i Tiziana. I na ovoj slici se vidi veliki slikarski liri zam, koji te opaja. Jedan Englez g. 1881. nudio je za ovu sliku 10 tisuća funti. Treća slika, na lievom oltaru a nasuprot toj kapeli, predstavlja „Auxilium Christianorum" ili Majku božju, koja svojim plaštem zašti ćuje kršćanske duše od strielica nebeske srdžbe. Djelo je Viktora Car pacia (circa 1455.—1526.), kojega Kukuljević hoće da je KrpaČ iz Kopra u Istri, a talijanski umjetnički povjestničari čine da je Scarpazza iz Mazzorba. Nu ova talijanska doskočica je težka za vjerovati, jer od Krpača je lako izvesti Carpacia, ali od Scarpazze nije lako dokučiti, kako su Talijani sami izveli Carpacia. Činjenica, da po cieloj Dalmaciji i Istri imademo slika toga velikoga majstora, da je on izradio sjajna djela za hrvatsku crkvu sv. Jurja u Mletcima, doprinosi mnogo vjero vanju, da je on doista Kopranin i to Krpač. Njega povjesničari ozna čuju „II più amabile novellatore del quattrocento ed il più diligente Studioso délia realtà esteriore", 1 ) i) Giulio Natali ec} Eug. Vitelli: Storia dell' arte vol. II. 163,
