VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 3. - 243
243 Svakako Salona je dva puta nastradala: prviput godine 480. možda i više, nego se obično misli ; i drugiput potpuno negdje oko god. 612.—614. Od prvoga pada ostala je uspomena, od drugoga pada nije se sačuvala ni uspo mena, pa su se možda uspomene iz doba poslije prvoga pada prenosile u doba poslije drugoga pada. Možda su se te uspomene prenosile tako iz neznanja, nehotice, a možda i hotice. Pitanje, kako je nastala priča, da je sv. Domnije učenik sv. Petra, i da su njegove kosti prenesene u Spljet a ne u Rim, potiče čovjeka na različne misli. Bulić i Bervaldi na jednom mjestu (str. 157. i d.) i sami priznavaju „u doba raskola i razmirica političkih i crkvenih megju Latinima i Hrvatima nijesu se birala sredstva, d'à se protivniku škodi." Bijedni Grgur ninski, narodni mučenik pop Vuk, pop Gdeda i t. d. i t. d. osjetih su mnogu gorku u toj borbi. Mi znademo o njima samo, što pišu o njima njihovi krvni neprijatelji, navlastito Toma Arcidjakon. A kako je Toma Arcidjakon nepristran sudac i kod stvari, kod kojih nije bio toliko interesiran, pokazuje njegovo prikazivanje Spljećana kao najmiroljubivijih ljudi, koje su njihovi susjedi — navlastito Omišani, opisani kao najgori razbojnici, — neprestano bez povoda uznemirivali. Dr. Ivan Strohal. Ugovor izmedju zagreb. kaptola i samoborske općine glede desetine, sklopljen god. 1541. Nos Capitulum Ecclesiae Zagrabiensis: Memoriae comendamus tenore praesentium significantes, quibus expedit universis. Quod prouidus vir Matheus Tkalchicz, dictus Praefectus siue Rihtar oppidi Zamobor, nostram personaliter ueniens in praesentium, nobis non sine graui animi displicentia exponere curauit in hunc modum: Quod quaeuis de diuersis decimis nostris, nobis et mensae nostrae Capitulari de pertinentiis Castri Zamobor prouenientibus et prouenire debentibus, sedecima pars et preterea totalis décima unius Personae, quae dempta sola una quae melior persona fuerit ad plus decimata, Rihtaro siue Praefecto Oppidi praenominati pro tempore constituto, Semper et ab antiquo prouenerit, et per nos siue Decimatores nostros, aut per illos, quibus fortasse pro temporum exigentia, taies décimas nostras in Arendam dedissemus, libère et pacifice extradata hactenus singulis annis fuerit; tarnen pro nunc in extra datione sedecimae partis hujusmodi, et Decimae unius personae multae dif ficultates fièrent per eos, qui décimas hujusmodi nostras exigunt et percipiunt. Ideo petiit nos idem Matheus Rihtar diligenter, quatenus super hujusmodi ne gotio, quid hactenus a Nobis obseruatum sit, et quid in posterum obseruari debeat, ne dum pro se sed pro futuris etiam semper suis successoribus, litte ras nostras patentes dare et concedere dignaremur. Nos igitur habita superinde: matura et diligenti intra nos deliberatione, inspectis etiam et diligenter reuisis statutis seu ordinationibus Ecclesiae nostrae praefatae, hanc super praemissis inuenimus meram et firmam ueritatem, et antiquam ac aprobatam Ecclesiae nostrae obseruationem. Imprimis quod quandocumque aduenerit tempus Deci mationis bladi siue frumenti, vini ac aliarum rerum decimari solitarum : Tunc singulis Annis Homo noster, qui per Nos ad connumerationem et congre gationem hujusmodi Decimarum Nostrarum, de omnibus Pertinentijs Castri Zamobor, Nobis et Mensae Nostrae Capitulari prouenientibus et prouenire de
