VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 3. - 217

217 spomenutih. Uvjerivši se dužd о stalnoj nakani begova Kov

čića, da Kopešićeva brata hoće da prodadu i poturče, dneva 1 7. jula 1655. naredi, da mu se odmah bez oklijevanja preda jedan turski sužanj ali niska roda. Na tu poruku izbavi Petar Ko

pešić svojega nejakoga brata Josipa iz turskoga sužanjstva. Tih šest listova, što ih je Kopešić svojoj posljednjoj molbi priložio, donosim niže. Listovi su pisani bosanskom ćirilicom. Priložio sam sve do sitnice vjerno i sve pisarske pogrješke, što su u originalu, samo sam dodao interpunkcije, jer ih uopće nema u listovima. Na prvom je mjestu list be

gova Kovčića, na drugom fratra Mendučića, na trećem Omi

šanina Srdanovića, a na četvrtom tri lista nejakoga taoca Josipa Kopešića. Begovi Kovčići i fratar Menducić još gdje

gdje pišu tanki jer, ali bez dosljednosti, a Omišanin Srdanović između suglasnika ili na kraju riječi, koje svršuju suglasnikom, umeće ili dodaje slovo ,,e

e misleći možda tim nadoknaditi tanki jer. Sva je prilika, da je Srdanović bio školovan čovjek, ili je možda na njegovo ime list sastavio koji poljički pop glagoljaš. Radi lakšega razumijevanja stavio sam svagdje ono suvišno ,,e" u zagrade. Listovi su taoca Kopešića pisani od različite ruke, pa se po tomu može nagađati, da on nije ni

jednoga ni napisao već valjada njegovi drugovi sužnji, jer u jednom pripominje bratu, da mu odgovori po istom sužnju, koji mu list preda. Šteta da je je jedan Kopešićev list od česti nerazumljiv, jer su sva tri upravo ganutljiva. Kad ih čitaš, čini ti se, da slušaš sužnja iz naše narodne pjesme, koji tuži za izgubljenom slobodom. Na kraju donosim i jednu pogodbu о prodaji robova g. 1661. Ta se pogodba sačuvala u porodice Vlatkovića u Novigradu, a meni je pribavio župnik Kazimir Perković. <, 1. Фала гну богу прими книгу, Eojy ми пишете, церемоние латинке(!). ти си нами задао виру и бога jaMua, да кешь донити дуговаьне до мисець дана а ото npohe година дана, а ти нась варашь и даешь латиске(!) це

ремоние. нека знадешь добро, ако не буде дуговаЬна до jypßja днева