VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 3. - 206
206 u ono doba nije bilo ništa neobična. Makar je imao svoje „sužnje" ; to su Turci, što ih je Makar zarobio na svojim če tovanjima, te će dobiti „otkupninu" za njih. Oporuka spominje takodjer Makarovo oružje, te konje za jahanje i za vožnju. Iz oporuke razabiremo, kako je Nikola Makar bio pra vedan i pobožan. On točno luči svoj imetak od imetka svoje prve odnosno druge žene. Što je samo njegovo, to dijeli na jednake česti medju svoju djecu: Janka i Katarinu. Pravi imetak prve svoje žene ostavlja samo svojoj i njezinoj kćeri Katarini ; što je pak sam Makar pri tome stekao (n. pr. imanja u Podravini kod Bukovca), to opet dijeli na dvije polovice (Janku i Katarini). Imetak druge svoje žene ostavlja na užitak samo njoj, jer je uvjeren, da ne će oštetiti svoga i njegova sina Janka; jedino se ogradjuje protiv toga, da bi ona taj imetak otudjila ili svojoj rodbini ostavila. Ako bi izumrla obitelj Nikole Makara, tada prema opo ruci moraju tri četvrtine cijeloga imetka njegova pripasti cr kvama, samostanima, bolnicama i drugim pobožnim svrhama. Od bolnica spominje oporuka po jednu u Varaždinu, Ptuju i Križevcu, a dvije u Zagrebu (na Griču i na Kaptolu). Za 4 bolnice ostavlja Makar zapise (po 100 rajnskih forini), da se učine zakladna mjesta za siromahe, koji će moliti Boga za dušu njegovu i potomaka njegovih. Isto tako ostavlja 500 forinti provincijalu reda franjevačkoga za siromašne samostane. Izvršiteljima svoje oporuke imenovao je Makar svoju ženu Mariju Jurhin, zatim biskupa zagrebačkoga, prepošta kaptola zagrebačkoga, provincijala franjevačkoga i svoga pri jatelja kneza Pavla Rigjanca. Oporuku pisao je Andrija Grekšić, i to na dva puta: prviput 3. ožujka 1671. u kaštelu Kuzmincu, a drugiput 28. travnja 1673. u Makarovoj kući u Križevcu. Na oporuci vidi se dvojaka tinta ; nešto je drugačiji takodjer rukopis drugoga dijela, nego li prvoga. Razabire se po ruko pisu još i to, da je Grekšić po Makarovoj odredbi god. 1673. dodao nekoliko izreka prvomu dijelu. Nikola pl. Makar pot pisao je oporuku samo 28. travnja 1673., a ispod svoga potpisa stavio je mali svoj pečat.
