VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 151

151 Na listu 26a. do 31b. nalazi se životopis sv. Jeronima, kako ga niže donosimo. Ovaj nam životopis potvrđuje misao, da su popovi glagolr.ši čitali narodu živote raznih svetaca i svetica u dane, kada su se dotični sveci i sve

tice slavile. Krasan primjer za ovako vu lektiru narodu nalazimo u Blagdanaru pôpa novljanskoga Filipa, što gaje god. 1506. prepisao za svoju porabu nov

ljanski pop Andrija. Na listu 32a.—35b. nalazi se „pokaranje od griha", razmatranje, koje se je moglo upotrijebiti i za propovijed. Nu listu 36. i 37. nalazi se zgodan članak o Čovjeku, koji je vidio muke paklene, pa učinio zato tešku pokoru za svoje grijehe na ovom svijetu. Na listu 38.—40, govori se „o(d) deset muka osujenije i prokletije." I ovaj članak imade oblik propovijedi. Od lista 41a.

—47b. nalazi se „Treti dio ove beside od progonstva, koje Antikrst jima kršćanom učiniti", a od lista 47b.—49b. „Četvrti dio ove beside od smrti Antikrstove." Na listu 50. i 51a. opisuje se pakao i gdje se pakao nalazi. Pripovijeda se među ostalim i jedan događaj iz god. 1440-, kako su neki mornari čuli kraj Cicilije (= Sicilije) iz one vatrene gore (Etne): „Umri Marija!" Ti su glasovi bili od vragova, koji su primili u taj čas neku opaku Mariju, koja je baš umrla. Kada su ti mornari pristali u luku, čuli su, da je u onom mjest zaista umrla u onaj Čas, kad su oni čuli one glasove iz vatrene gore (pakla), opaka žena Marija. Pripovijedanje je vrlo naivno. Na listu 51b. i 52a. dolaze latinicom pisane bilješke o došašću Isu

krstovu na ovaj svijet na temelju evanđelja i o koristi sv. ispovijedi. Iz navedenoga sadržaja razabiremo, da ovaj rukopis ne spada u tako zvane zbirke propovijedi, već u zbornike, u koje je vlasnik unosio različitu književnu građu, Što ju je nalazio u starijoj i savremenoj hrv. glagolskoj knjizi, a bit će, da je Štogod i samostalno obradio. Stil u rukopisu nije uvijek jednak, a dijalekat je čakavski sa osobinom da se l na kraju riječi gubi, rijetko kada mijenja u o, kao u imao (40 a.) ili poslajo (51. b.), a m prelazi katkada na kraju riječi u n. Na s. Jerolima. Vi jeSte so zemlje, jere ako se izvitri, čin će še soliti ? Za ništar veće "nije vridna nego da se izvrže vanka i pottači od ljudi. Ove riči naš pridragi spasitelj Isus govoraše svojin učenikon, kako svidoči Matij s. na poglavju 5. Slavni Jerolime, crikve s. naučitelju i branitelju, kruno redovnikov i diko slo

vinskoga jezika, porodi se u Istridone meju Dalmacijon i Ugar(š)kon zemljon blizu rike Drave, 2 milje ugarske z onu stran projti k istoku, ko sada Strigovo zove se, kako u naših latinskih rekosmo ištorijah, od poštenih roditeljev. Koga uze bi otac njegov Siol(?) videći pameti, zajedno s Pavlinom bratom i Bono

sijom mladencem u Rim grčko ter latinsko odpravi(h) učiti se pismo. Beše tada u Rimu Dunat u ištoriju na velikom u pismu glasu. Ovim dakle za učenika podloži se, tako da u kratko vri me naukom sve druge na

dajde svoje i ne ostavi nauk, koga se napopade ni knjige, ke rukom ne otvori