VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 142

142 ne preostade ino, nego da se izmire s kraljem Urošem uz teške (osobito novčane) žrtve.

1

) U tu svrhu otpremiše oni Urošu svoje poslanike Mihovila Peza

nića (Pezane), Petra Mateića (Mathei) i Andriju Grijevića, koji s Urošem I. u prisuću arhiepiskopa, kneza Đurđa i župana Stjepana uglaviše (23. kolovoza 1254.) ovaj mir i ugovor: 1. Zemlje i vinograde, koje su Du

brovčani držali do smrti kraljeva oca (Stjepana Prvovjenčanoga), zadržat će i nadalje, dok će o drugim zemljama, zauzetim od Dubrovčana, od

rediti posebni sud, koje će pripasti kralju, a koje Dubrovčanima; sud će suditi po običaju od Miholja do Đurđeva dne, i to na onim mjestima, gdje bude trebalo. 2. Ako kralj uvede carinu (na robu), bit će onakova, kao za oca njegova. 3. Ako se kakva krivina učini između srpskih po

danika i Dubrovčana, imade to sud ispraviti. 4. Ako srpska vojska sretne Dubrovčane gdje god ili s trgom (robom) ili bez trga, ne srnije im nikakva zla učiniti. 5. Sa srpskim gradovima živjet će Dubrovčani po zakonima, kako su živjeli za kraljeva oca. 6. Ako srpski podanik bude osuđen, da plati Dubrovčaninu odštetu, imat će srpski suci utjerati tu odštetu ; ako se ona ne bude mogla utjerati, onda će ga suci imati predati oštećenome do nekoga roka, do koga će se imati odšteta uplatiti ; ne predadu li ga suci, imat će država platiti odštetu. 7. Uroš će živjeti u miru i ljubavi s Dubrovnikom onako, kako je bilo za njegova oca, dok bude i Dubrovnik s njim živio u miru i ljubavi, kako je živio s njegovim ocem. 8. Ako koji Dubrovčanin pribjegne u Srbiju, ne će smjeti napastovati Dubrovnik. 9, Trgovci dubrovački mogu doći u Brskovo, i tu platiti desetinu od soli, a onda mogu ići po cijelom kra

ljevstvu slobodno, bez ikakvoga plaćanja: skupocijeniju robu smjeti će dubrovački trgovci prodavati samo u većim trgovima (mjestima),, dok će jevtiniju robu moći prodavati po cijeloj zemlji. 10. Srpski kralj držat će se ovoga ugovora, dok ga i Dubrovčani budu držali.

2

) l

) Jireček o. c I. str. 301. ) Smičiklas o. c IV. br. 495. str. 567—9. Srv. Č. Mijatovié o. c. u „Glasniku" XXVI. str. 191—192. — Resti o. c str. 93. drži, da su ova sa

vezništva Dubrovčana s carem Mihajlom i sa županom Radoslavom uplašila Uroša tako, da je bio priklon miru i u to ime poslao Dubrovčanima poruku, neka mu u tu svrhu pošlju svoje poslanike." Ovi da su doista poslali najprije ona dva Dominikanca Andriju i Salomona, da ispitaju namjere Uroševe, a zatim da su poslali poslanike Teodora Bodaču i Petra Bogdanova, koji su doista sklopili mir uz navedene uvjete. Na to da su Dubrovčani poslali UroŠu Mihovila Pezanića (Pizzinella), Petra Mateića i Andriju Crijevića, pred kojima je on potvrdio ovaj ugovor. Međutim prema tadašnjim političkim prilikama, kako smo ih mi razložili, bit će istini priličnije, da su Dubrovčani bili prisi

ljeni miriti se, a ne Uroš. Isto tako čini se, da Rastić prenaša ona 4 posla

nika, koja su g. 1252. ugovorila mir s Urošem, ovamo u g. 1254., jer nije