VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 135

135 Ovo uporno nastojanje Dubrovčana, da opet dobiju crkveno pravo nad cijelom gornjom Dalmacijom i sebi podvrgnu sve srpske biskupe zajedno s barskim nadbiskupom, koji bi pri tom imao izgubiti tu čast i postati obični sufraganski biskup dubrov. metropolije, silno je razja

rilo srpskoga kralja Uroša I. Osim toga nije mu bilo pravo, što su Dubrovčani u to doba utvrđivali svoj grad novim zidovima, a stare su zidove popravljali. A bilo je među njima razmirica, kako znamo, i radi zemljišta (osobito u Župi), koja su Dubrovčani obrađivali, a Srbi su ih sebi prisvajali.

1

) Sve to potaknu Uroša, da je opet zaratovao na Du

brovnik. On skupi (u svibnju 1252.) veliku vojsku i ratnih strojeva* pa udari na Dubrovnik, harajući i plijeneći dubrovački kotar. Dubrovčani stadoše se namah spremati na obranu. U Mlecima posudiše (25. svibnja) od Jakova Delfina 14 Hbara denarskih groša, za koje kupiše oružja, vesela, konopa za brodove i dr. potreboća, nužnih za oboružanje. Svojim pako podanicima (trgovcima, brodarima i t. d.) u tuđim zemljama (u Bariju, Brindiziju, Traniju, Draču i dr.) nalažu (2. lipnja 1252.), da se do polovice srpnja imadu vratiti kući na obranu ,domovine, inače će biti kažnjeni globom od 100 perpera za trgovce, a u librama 15 de

narskih perpera za brodare. Samo po dva trgovca u svakom od spo

menutih gradova smjet će ostati tamo i pripaziti na robu dubrovačkih podanika.

2

) Međutim je Kuzam, punomoćnik jakinskoga biskupa, stigao u određeno doba, u lipnju, u Dubrovnik, da sasluša svjedoke obiju stranaka. No lipanj je istekao, i barskoga nadbiskupa ili njegova punomoćnika ne bijaše još amo, a krive su tome bile bez dvojbe ratne prilike, koje su tada nastale između Dubrovnika i Srbije, jer je barski nadbiskup već 22. lipnja imenovao bio svojim punomoćnikom đakona Stanihnu. Istom početkom srpnja stiže amo Stanihna, praćen od još dva svećenika (Trifona i Petra) i predade (6. srpnja) Kuzmi ono pismo barskoga nad

biskupa (od 22. lipnja 1252.), kojim on njega imenuje svojim puno

moćnikom kod preslušavanja svjedoka dubrovačkoga nadbiskupa. Na to izdade (7. srpnja 1252.) općina dubrovačka pismo sigurnosti barskim poslanicima, kojim se pismom zajamčuje njima ili samom barskom nad

biskupu ili drugim njegovim punomoćnicima sigurnost, dok budu u ovom poslu boravili u Dubrovniku, a prijeti se svakom Dubrovčaninu kaznom od 25 perpera, koji ovo prekrši. Dobivši ovo jamstvo, vratiše se valjda barski punomoćnici kući, da o tom ubavijeste svoga nadbiskupa, jer kad je Kuzam skoro zatim (11. srpnja) u stolnoj crkvi dao zapriseći svjedoke dubrov. nadbiskupa, da će govoriti istinu, nisu bili prisutni i) Resti o. c. str. 90—91. ») Smičiklas o. c. IV. br. 431. i 435. str. 495—6. i 499—500.