VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 121
121 govoj državini, podvrgne dubrovačkoj metropoliji, a otrgne od barske. Zato je valjda nagovorio biskupa Marka, svećenstvo i općinu ulcinjsku, da su priznali crkveno vrhovništvo Dubrovčana. Novom srpskom kralju Stjepanu Urošu I. (1243—1276.) 1 ) nije naravno bilo milo, da se uma njuje opseg i ugled njegove barske metropolije, pa je zato došao u spor i borbu s Dubrovčanima (kao što valjda i sa knezom Đurom). Međutim nije im on ništa mogao nauditi, nego se morao s njima izmiriti (14. kolovoza 1243.). U ugovoru mira određuje se ovo : 1) Od sada će kralj Uroš živjeti u miru s Dubrovčanima, a ovi opet s njime. 2) Dubrovčani će smjeti slobodno trgovati po Srbiji, plativši jedino običajne carine. 3) Ako koji Dubrovčanin pribjegne u Srbiju i od ovud počne napasto vati Dubrovčane, onda će kralj morati krivca izručiti ili štetu platiti; isto će morati Dubrovčani učiniti s takvim pribjegom srpskim, ako bi napastovao kraljevu zemlju. 4) Srpski carinik smije boraviti u Dubrov niku i pobirati carinu. Ali ako ga kralj smjesti u koje drugo mjesto, ne će Dubrovčani biti dužni plaćati carine. 5) Ako se koji Dubrovčanin radi pretrpljene nepravde potuži pred kraljem, ili kraljev podanik pred dubrovačkim sudom, imade im se otkrojiti pravda. 6) Ako nastane kakva raspra između kralja i Dubrovčana ili između njihovih podanika, imadu ju riješiti po običaju rasadnici na stanku, koji se može držati od sv. Mihajla do sv. Đurđa. 7) Kralj i njegovi ljudi mogu po volji i posve sigurno doći i boraviti u Dubrovniku. 2 ) 1 ) U to doba srušen je bio s vlade Vladislav, koji se za provale mongolske u Srbiju slabo ponio, a na prijestol podignut njegov mlađi brat Stjepan Uroš I. Po Jirečeku o. c. I. str. 296. dogodilo se to u proljeću g. 1243., a vladao bi Uroš I. do 1276. I po Pavloviću (o. c. u „Glasniku" XLVIII. str. 240.) vladao je Uroš I. od g. 1343—1276., dok Stanojević (o. c. str. 177.) uzimlje, da je Uroš I. već g. 1242. došao na prijestol. To stoji, da je Vla dislav još u g. 1242. bio kraljem, kako dokazuje njegova darovnica samostanu sv. Nikole vranjinskoga. Fr. Miklošić „Monumenta serbica" str. 27. On doista ne navodi godine, kada je ona izdana, ali N. Ducić, koji ju je na Cetinju vidio, veli (u „Glasniku srp. uč. dr." XXVII. str. 173. i 187.), da je ona iz dana g. 1242. Srv. Pavlović o. c. str. 227. Međutim poslije svrgnuća nije ipak Vladislav ostao bez svake vlasti. On je zadržao kraljevski naslov i neke krajeve u Primorju oko Skadra (Jireček 1. c). 2) Smičiklas o. c. IV. br. 174. i 189. str. 194—195. i 211—212. Iste g. 1243. bila je u Dubrovniku i supruga protjeranoga kralja Vladislava i od ovud valjda rovarila protiv Uroša I., šiljući pisma i glasnike u Srbiju i Bosnu. Uroš I. se zbog toga potužio Dubrovčanima po svom poslaniku Jurku, a na to mu oni odgovaraju, da se to nije događalo s njihovim svjetom ni znanjem (Smičiklas o. c. IV. br. 188. str. 210—211.). — Još g. 1247. spominje se Ulcinj kao podložan (u crkvenom pogledu) Dubrovniku, jer kad se ovaj izmirio (11. veljače te god.) s Krajinjanima, veli se u ugovoru ovako: „I s Ulcinatom hošćem imeti ljubev i mir, do kole oni. stoje pod stol dubrovečkL" Isto je bilo