VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 119

119 dadu u pomoć Svete zemlje po odredbi općega crkvenoga sabora, a u trećem pismu (od 1217. ili naredne godine) nalaže barskomu i drugim metropolitima, da iz samostana svojih pokrajina poberu i pošlju papin

skoj stolici učene i vrijedne ljude, koji bi bili sposobni za širenje sv. evanđelja i navještanje njegovo među narodima.

1

) Ivan I. mora, da je doživio veliku starost i kao takav valjda nije više mogao, da se valjano brine za upravu svoje nadbiskupije, kad su u njoj zavladale mnoge mane ne samo među svjotovnjacima i svećenicima, nego između biskupima barske metropolije. Tako se zbi

valo, da su biskupi, opati i drugi svećenici primali časti i dobra crkvena iz svjetovnjačkih ruku, i da su biskupi podjeljivali sv. redove bez či

tanja sv. mise i na nedozvoljene dane, pa kad je jedan takav biskup bio od nadbiskupa suspendiran od vršenja svoje službe, dok se ne uputi papi i ne bude od njega odriješen, nije se on na to obazirao i nije otišao papi, nego je vršio i nadalje službu sve do svoje smrti. Pače i sam nadbiskup, prisiljen od državnoga glavara, posvetio je kod službe božje nekoga biskupa u četvrtak, a isto je tako protiv kanonskih pro

pisa posvetio i ustoličio opata nekoga samostana, premda je još pri

jašnji bio živ i nije bio skinut sa svoje časti. Još su neki svećenici vjenčali knezove onih krajeva, premda su mladenci bili u četvrtom stupnju srodstva, i napokon su neki zločinci ćak ubili drivaskoga biskupa. Zbog toga nalaže papa Grgur IX. (22. travnja 1237.) prioru Predikatora (Do

minikanaca) rimske pokrajine, da nekoliko sposobnih članova svoga reda posije u barsku metropoliju, koji će stati na kraj ovim nepodob

štinama. Oni će imati one zločince, koji su navalili na svećenike, iz

općiti iz crkve, dok ne dadu dovoljnu zadovoljštinu crkvi i dok s njihovim (t. j. Predikatora) pismima ne dođu papinskoj stolici radi odrje-

šenja. Dalje će imati nadbiskupa i biskupe, ako ih pronađu doista kri

vima, suspendirati od službe, dok se ne poprave i ne posjete papinske stolice radi odrješenja. Jedino nadbiskupa poradi starosti ne trebaju poslati papi, a suspendirati će ga samo privremeno (t. j. dok se ne pokaje). Konačno će oni imati popraviti crkvene prilike nadbiskupije i „glede glavara i glede članova crkve" (reformacio tarn in capite, quam in membris), da time onemoguće u buduće ovakove nepodopštine, a ot

pornike i buntovnike neka kazne papinskom vlašću.

2

) Nedvojbeno je, da su se Dominikanci odazvali papinu nalogu, ali što su tamo uradili ne kažu nam više izvori. 1) Farlati o. c. VII. str. 33. 2

) Ovo papino pismo priopćuje Farlati o. c. VII. str. 35. po Josipu Garam

piusu „Bullarium Dominicanum" T. II. Tu je datum naveden ovako: Viterbii X. Maji pontificatus nostri anno decimo" t. j. g. 1237., ali Farlati drži, daje ovdje nešto otpalo, naime iza X. riječ „kalendas" (Maji), t. j. 22. travnja, kako je neko sa strane napisao,