VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 93

93 temelju ugovora; naprotiv se prihvaća svaki izvor, iz kojega bi se dalo izvesti, da je Koloman silom oružja osvojio kra

ljevinu Hrvatsku. Zato i jest dr. Ferdo pl. Šišić god. 1907. ustvrdio, da magjarski historičari u tome pitanju postupaju „nekritički i tendencijozno", jer su ga „vazda preinačivali prema političkim prilikama". Ovaj članak, što ga je u „Szazadoku" napisao dr. Ivan Karâcsonyi, nosi naslov: „A horvât torténetirâs zâtonyai", t. j. »Grebeni hrvatske povjesnice"

. Prvim grebenom, o koji se spotiče ladja hrvatske historiografije, smatra Karâcsonyi djelo „Historia Salonitana", što gaje sredinom 13. vijeka napisao spljetski arcidjakon Toma. Drugi „veliki greben, o koji za

pinje hrvatska povjesnica, jest miješanje Dalmacije s Hrvat

skom u 11.— 13. stoljeću". Trećim „još većim grebenom" drži Karâcsonyi onu pripisku („appendicula") k djelu Tome arcidjakona, gdje se govori o ugovoru, što ga predstavnici 12 hrvatskih plemena god. 1102. sklopiše s kraljem Kolo

manom. Posljednjim pak i „najvećim" grebenom hrvatske po

vjesnice zove Karâcsonyi onaj spis, što ga je kralj Koloman god. 1102. podijelio zadarskim opaticama samostana sv. Ma

rije ; u tome naime spisu Koloman izričito kaže, da se krunio u kraljevskom gradu Belgradu na moru kod Zadra. Karâcsonyi iznosi mnogo podataka, kojima hoće doka

zati, kako se doista „ladja hrvatske povjesnice" mora nasu

kati na spomenutim grebenima. Nemam namjere, da ovdje opovrgavam sve podatke, što ih spominje Karâcsonyi. Tek uz put ističem, da su neki njegovi podaci toli slabe snage, da se moram upravo čuditi, kako ih može iznositi jedan inače odličan učenjak! Želim se obazrijeti samo na novu hipotezu koju je postavio Karâcsonyi, da prikaže, kako se Koloman uspeo na hrvatsko prijestolje. I. Posve je prirodno, da se sklapaju ženidbene sveze iz

medju vladarskih porodica. To se osobito često dešava iz

medju vladara susjednih država. Nije dakle napadno, što je do ženidbenih sveza došlo takodjer izmedju kraljevskih dvo

rova u Hrvatskoj i Ugarskoj. Tako n. pr. znademo, da se