VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 41

41 Mihaljino nastojanje nije bilo uzaludno, kad je evo papa doista Bosnu podredio dukljanskoj nadbiskupiji.

1

) U ovoj se buli (od g. 1067.) ne spominje ništa, da se novom dukljanskobarskom nadbiskupu podjeljuje kakvi naslov „prvostolnika Srbije" (primas Serviae), kako su se poslije ti nadbiskupi zvali (sve do danas). No to već sada nije moglo biti, jer smo rekli, da je valjda spljetski nadbiskup dao svoju privolu za osnutak nove nadbiskupije na teritoriju svoga pri

mata jamačno uz taj uvjet, da ona zajedno sa svojim bi

skupijama i nadalje priznaje sàlonskospljetskoga nadbiskupa primasom cijele Dalmacije, kao i do sada.

2

) 1

) I Rački o c u „Radu" XXVII str. 118. u kratko natuca o ovom nastojanju Mihaljinu kod pape, veleći: „Vrijedno je istaknuti i to, da se unijelo ishoditi, da se ne samo Travunija i Srbija, nego i Bosna podvrgne dukljansko

barskoj metropoliji". — Međutim Jireček („Istorija Srba" I. str. 220.) kao da uzimlje, da je Bosna već u ovo doba bila u vlasti Dukljana. On veli ovako: „pa i zavisnost bosanskoga episkopa u Baru govori za potčinjenost Bosne Duklji«. 2

) Markovic o. c. str. 170—173.) uzimlje, da je barski nadbiskup već ovom bulom Aleksandra II. dobio, ako ne sam naslov, a ono barem prava primasa, kad mu je podijelio povlasticu „crucis praeferendae". No već je Far

lati (o. c. VII. str. 15. si.) opazio, da su pape ovakovu povlasticu podjeljivali i nekim takvim metropolitima, koji nisu bili primasi, pozivajući se pri tom na crkvenoga pisca Thomassina („Vetus et nova disciplina" p. I. lib. 2. cap. 59. nr. 7. Cf. lib. 1. c. 35. nr. 10.). Ovaj doduše navodi takve primjere istom od polovice XII. stoljeća (od doba pape Eugenija III. 1145—1153.), ali od tuda još ne slijedi, da nisu pape takve povlastice dijelile i prije, samo narn se o tom nisu uščuvale vijesti. Toga je mnijenja i Faber (o. c. str. 459.), kad veli, da je ova povlastica bila neka osobita povlast za barskoga nadbiskupa, jer da se „crux gestatoria" prije XIII. stolj. podjeljivala samo pojedinim nad

biskupima. — Sto (nad)biskup Grgur priznaje primat spljetskoga nadbiskupa Rajnerija nad cijelom Dalmacijom (dakle i nad Barom), drži Markovic, da to ne pobija njegove tvrdnje, jer da je Grgur, ne budući vješt crkvenoj povijesti, mogao i ne poimati svu važnost povlastice „crucis praeferendae", ili cijeniti, da je bila personalna i utrnula smrću Petrovom. Na ovo nam je primjetiti, da Grgur nije mogao ne poimati ili krivo shvatiti ovu povlasticu, jer on nije bio nevješt crkvenoj povijesti. On izrijekom veli (u svom pismu od 1178/9.), kako smo već naveli, da je za primat solinske crkve nad cijelom Dalmacijom do

znao baš na osnovu proučavanja povjesnik spomenika i raznih drugih na

gađanja („Ex antiquis rescriptis et monumentis antecessorum meorum et di

versis aliis coniecturis veritatem perpendens etc." Smičiklac o. c. 11. br. J.55, str. 159.).