VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 36
36 dobiti za sebe, a odbiti od istočnoga patrijarha. No jamačno je i on zahtijevao kao i nekoč njegov predšasnik Teodozije prigodom osnutka dukljanske nadbiskupije, da nova metro polija, koja je i onako nasljednica nekadašnje dukljanske, priznade primat solinskospljetske nadbiskupije, na što je ona jamačno i pristala. 1 ) Valjda tek tada, kad je nestalo otpora od strane dota dašnjega primasa i metropolita, potvrdio je i papa Aleksandar II. (bulom od 18. ožujka 1067.) ovu novu nadbiskupiju. 2 ) Tom bulom papa Petru, nadbiskupu dukljanske i barske nad biskupije, potvrđuje nadbiskupski naslov, 3 ) podjeljuje mu *) To se može zaključiti iz spomenutih već pisama (od god. 1178/9. i 1180.) barskoga (nad)biskupa Grgura, koji je nastojao, da s pomoću spljet skoga nadbiskupa Rajnerija opet obnovi barsku nadbiskupiju, u kojima se veli, da je solinskospljetska nadbiskupija primicijalna nad cijelom Dalmacijom, da je dukljanska crkva, kojoj je nasljednica barska, postala metropolijom s pri volom solinskospljetske nadbiskupije uz uvjet, da ona prizna njezin primat, i po tome da je ona i majka barske crkve (Smičiklas o c II. br. 155. i 169. str. 159. i 170.). a) Documenta br. 152, 2. str. 201—202 — Faber o. c str. 475—477. On dobro opaža (str. 458.), da je ova bula nesumnjivo istinita, ali da je pre dajom došla pogoršana do nas I Jireček „Die Romanen" str. 47. bilj. 1. drži, da je ona interpolirana. — Rački o. c. u „Radu" XXV. str. 117. veli, da je mnogo godina proteklo, dok je papa dao svoju potvrdu, jer uzimlje, da se barska nadbiskupija osnovala već za Stjepana Vojslava, a uza nj pristaje i Ji reček „Ist. Srba" 1 str. 207. — Farlati (o. c VII str. 17.) pako sudi, da je barska nadbiskupija zavedena namah iza onoga brodoloma gornjodalmatinskih biskupa (po njegovu g 1030.) za pape Ivana XX (zapravo XIX. od g. 1024.) ili Benedikta IX. (od g. 1033.), a Aleksandar IL da je samo potvrdio već prije podijeljenu nadbiskupsku čast No ovo nije vjerojatno, jer je bula Aleksandra II bez sumnje prva papinska potvrda barske nadbiskupije, koja je po našem mnijenju istom za Mihajla i poslije konačnoga provedenja crkvenoga razdora zavedena bila. 3 ) Faber o. c str. 460. veli, da se ovo podjeljenje nadbiskupskoga na slova ima smatrati antikvarnim, jer da su onoga vremena samo još nadbiskupi postajali metropolitima, pa je tako isticanje toga podjeljenja imalo jedino da zajamči sigurnost naslova. No ja mislim, da podjeljenje nadbiskupskoga na slova nije u ovom slučaju suvišno ili antikvirano. Kako je vjerojatno, da je barska nadbiskupija od Mihalje osnovana bila još prije, nego li je papa dao svoju privolu, nosio je jamačno i biskup Petar već od toga doba nad biskupski naslov. Zato je sad trebalo u buli istaknuti, da papa potvrđuje po- rabu ovoga naslova i time tu biskupiju doista podiže na nadbiskupiju. Zato se u buli ne govori samo o podjeljenju, nego i o potvrdi naslova („ Archiepiscopatum quoque ecclesiae tuae . . • concedimus et confirmamus").