VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 266
266 takodjer bile same oranice. Ü tursko doba stanovahu u Štrit gačevu sami katolički poljodjelci ; stanovali su u 5 kuća, a posjed im bijaše podijeljen u tri sesije. Daću i robotu davahu poput kmetova u susjednim selima. (Popis od god. 1702. kaže, da je posljednji turski vlastelin bio Aslam beg iz Dja kova. Njemu su žitelji ovoga sela podavali desetinu od svako vrsnoga žita. U ime robote podavahu besplatne radnike, koji su vlastelinu orali, kosili, želi i dovažali. Sultanu turskomu plaćalo se godimice po 8 forinti od svakoga pluga kao „ha rač". U ime žirovine plaćalo se vlastelinu po 5 denara od 2 prasca. U selu bijaše 9 kuća u tursko doba. Selo se nala zilo u ravnici tik rijeke Vučice, a danas ga više nema.) 15. Jesenkovei. Ni ovoga sela danas više nema, a nekada se nalazilo četvrt sata zapadno od valpovačke tvrdje. Teritorij toga sela zapremao je četvrt sata u širinu i dužinu, te je na istok dopirao do sela Čakanci, na jug do Drakšinog Broda, na zapad do Strugačeva, a na sjever do Vinogradaca. *Selo je imalo 20 jutara plodne oranice i 80 jutara srednje plodne. Livada bijaše za 15 kosaca i još za 5 kosaca šikarom obraslih. Vino grada i žirovne šume nije bilo, dočim je ogrjevna šuma za premala 20 jutara. Na rijeci Vučici bijaše mlin. Svi žitelji u Jesenkovcima bijahu katolički poljodjelci ; stanovahu u dvije kuće, a posjed im je činio jednu jedinu sesiju. Vlastelinu podavahu iste daće i službe kao žitelji sela Marjančaci. 16. Veliškovei. Ovo selo postoji još danas ; u tursko doba zvalo se „Veliškovac". Udaljeno pol milje zapadno od valpovačke tvrdje, a 4 i V2 milje zapadno od Osijeka, imalo je to selo velik teritorij, koji se protezao jedan sat u duljinu, a pol sata u širinu, te je na istok dopirao do Tiborjanaca, na jug do Marjanaca, na zapad do Črnkovaca, a na sjever do Gata. Na tome teritoriju bijaše 120 jutara plodnih oranica, a 30 jutara trnjem obraslih, što se lako moglo opet pretvoriti u oranice. Livada bijaše za 80 kosaca, ali je i od toga velik
