VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 257

257 obraditi jedno jutro zemlje, t. j. zasijati i požeti žito, pa ga izmlatiti i dovesti u Valpovo. Osim toga plaćahu kmetovi vlastelinu desetinu od svega žita, što je urodilo na polju njihovu, te od konoplje, lana i pčelaca. Samo od priroda na vrtu nije se plaćala desetina, izuzevši zelje, koje se poda

valo vlastelinu. Tko je imao više nego li 10 ovaca ili koza, morao je o Uskrsu dati jednu vlastelinu svome. Sav kmetski posjed toga sela bijaše razdijeljen u dva selišta (sesije); zato je čitavo selo zajednički plaćalo sultanu godišnji danak od dva zlatnika (dukata) kao redovit svoj porez. 3. Selo Metlinei. Danas više nema toga sela, koje se nalazilo 20 minuta hoda južno od valpovačke tvrdje. Teritorij zemljišta toga sela prostirao se pol sata u duljinu i ty

8 sata u širinu, te je na sjeveru dopirao do Valpova, na istoku do sela Merčinci, na jugu do sela Marjančaci, a na zapadu do sela Čakanci. Na tome prostoru nalazilo se 50 jutara plodnih i 100 jutara na polak plodnih oranica, zatim 60 jutara šume za ogrjev i livada za 30 kosaca; vinograda i žirovnih šuma nije bilo. Na rijeci Karašici stajao je mlin sa dva kotača. Svi stanov

nici toga sela bijahu sami poljodjelci, a po Vjeri rimokatolici. Njihov vlastelin bijaše Husain, koji je kao spahija stanovao u Valpovu. Svome vlastelinu podavahu kmetovi jednake službe i daće, kao kmetovi u selu Merčinci. (U popisu od godine 1702. zove se ovo selo „Mecinci". Veli se, da je to selo ležalo medju šumama, pa da je u njemu bilo 12 kuća. Posljednji turski vlastelin bijaše valpovački spahija Zyrny. Njemu su kmetovi osim robote davali desetinu od svega ploda, a osim toga po 5 ugarskih denara za 2 komada svinja. Sultanu turskomu plaćali su kao porez ili harač godimice po 8 forinti od svakoga pluga ; ovaj harač morao se nositi u Kanižu, gdje bijaše turska državna blagajna.) v 4. Selo Cakanei. Ovo selo nalazilo se pol sata hoda na zapad od valpo

vačke tvrdje; danas više ne postoji. Teritorij toga sela i nje