VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 253
253 mu žitelji po vjeri i zanimanju, 3. kolik mu pripada teritorij i do kojih se mjesta proteže prema istoku i zapadu, sjeveru i jugu, 4. koliko imade na tome teritoriju oranica, livada, vinograda i šuma, 5. tko je tamo bio vlastelin, 6. kakve daće i desetine i besplatne službe daju kmetovi svome vlastelinu, 7. tko je nekada bio kršćanski gospodar toga sela, te 8. ko liko je poreza (harača) selo plaćalo sultanu turskomu. Sav popis zaprema u rukopisu 157 strana in folio, te je pisan latinskim jezikom. Rukopis je čitljiv ; samo imena su gdjekad iskrivljena, kako to žalibože nalazimo i kod drugih popisa starijega doba. Popis je razdijeljen u četiri dijela po tadašnjim kotarima (distriktima), t. j. po vlastelinstvima. Najprije dolazi valpovački kotar (districtus Valpo), zatim dolnjomiholjački (districtus Miholczensis), onda virovitički (districtus Viroviti censis) i napokon slatinski kotar (districtus Szlatinensis). U tome popisu prikazano je dakako stanje od godine 1698. No svagdje se pitalo, kako bijaše nekada, to jest prije izgona Turaka. Pošto se narod toga jošte živo sjećao, mogao sam iz ovih podataka sastaviti opis Valpovštine u tursko doba. Ima za ovakav opis prilično podataka takodjer u po pisu od godine 1702., što ga je iznio prof. Tadija Smičiklas u svome zborniku „Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku", a štampala ga jugoslavenska akadenija god. 1891. One podatke, koje sam u popisu od god. 1702. našao za opis Valpovštine u tursko doba, stavio sam u ogradu. Mnoga su imena u popisu od god. 1702. točnije ispisana, nego li u popisu od god. 1698. Naprotiv je u popisu od god. 1702. za većinu mjesta krivo označeno, da li se nalaze istočno, zapadno, sjeverno ili južno od najbližih mjesta. U tome pogledu mo žemo se posve pouzdati u popis od god. 1698. Svakako se oba ova popisa u mnogome lijepo popunjuju, premda bismo bili zadovoljniji, da nam pružaju još i drugih podataka. 1. Valpovo. Ovo mjesto bijaše u tursko doba uvijek „trgovište" (op pidum), a računalo se, da je od Osijeka udaljeno prema za padu četiri njemačke milje. Tu se uz rijeku Karašicu nalazila