VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 244
244 i drugih podavanja. Tako je n. pr. obično svaka kuća mo rala dati 1 Va oke masla. 1 ) Turci naime trebaju mnogo masla, da njime začine svoju hranu, jer im je po Muhamedovu za konu zabranjeno uživati svinjsku mast i meso svinjsko. Svaka kuća u Vinogradcima morala je vlastelinu o Božiću i Uskrsu dati po jednoga kopuna 2 ) ; to je sigurno ostalo još iz onoga doba, kada su u Valpovštini vladala kršćanska vlastela, jer Turci ne svetkuju Božić i Uskrs. Raja sjedi na svojoj zemlji čvršće nego li turska vla stela. Sultan može spahiji oteti njegovo imanje, dočim spa hija ne smije kmeta otjerati s njegova zemljišta, ako kmet redovito vrši dužnosti svoje. Samo tada, ako kmet ne bi kroz 3 godine obradjivao svoju zemlju, može mu spahija oteti zemlju, pa ju dati drugomu kmetu. Naprotiv je kmet upravo vezan na svoje zemljište, baštinjeno od njegova oca i djedova njegovih. Ako bi kmet utekao sa svoga zemljišta, može ga vlastelin — makar iza 15 godina — dovući na staru zemlju njegovu. 3 ) Ipak se gdjekada mijenjahu i kmetovi. Svaki je naime podanik mogao svoje zemljište odstupiti drugomu čovjeku, ako se ovaj obveze, da će vlastelinu davati iste službe i daće. Takva se promjena mogla dakako učiniti samo privolom vlastelina, komu je za takvu privolu trebalo platiti posebnu pristojbu u ime prijenosa. Često su opustjela čitava sela krš ćanska. To se dešavalo tada, ako je vlastelin od kmetova tražio više službe i daće, nego li bijaše propisano. Isto tako odbjegoše bijedni kmetovi od takvih spahija, koji su mučili kmetove svoje. Neka sela ostadoše bez stanovnika i radi toga, što je sultan u ratno doba prekomjerno povisio harač. U Valpovštini znademo za 5 sela, koja su opustjela još u tursko doba. Tako je selo Midlak ostalo bez stanovnika oko godine 1652., Drakšinbrod oko godine 1672., a sela: Zagajci, Trnovci i Gregorjanci istodobno ili nešto kasnije. 4 ) 1) Ibidem, str. 10, 36 i dr. 2 ) Conscriptio generalis, str. 20. 3 ) Smičiklas: „Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom", str. 20 *) Smičiklas: „Spomenici o Slavoniji", str. 99, 115, 118 i 119,