VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 242
242 Ako „ziamet" nosi godimice najmanje 100.000 ospora (2000 dukata), onda njegov posjednik ima naslov „paša", što u tome slučaju znači isto, kao kod nas „grof". U Val povu stanuje Čeri paša, posjednik sela Staklenci u dolnjo miholjačkom kotaru. Selo pak Radikovci u Valpovštini pripada Mehmed paši, koji stanuje u Djakovu. 1 ) Ima Valpovština ta kodjer svojih „aga". Tako u Valpovu stanuju : Osman aga, vlasnik Nove skele i Trnovaca, Pelal aga, vlasnik Tiborja naca, Kurt aga, vlasnik Veliškovaca, te Čirkinić aga, vlasnik sela Čakanci. 2 ) Kmetovi Petra Perenja postadoše god. 1543. turskom „rajom", što na arapskom jeziku znači „stado". Čini se, da je ova „raja" samo izmijenila svoje gospodare; ona je po čevši od god. 1543. imala prema spahijama iste dužnosti, kakve je prije toga imala prema silnomu Perenju. Trojake su ove dužnosti. Kmet naime mora sultanu plaćati „harač" (porez), a vlastelinu davati besplatne službe i svakojake daće. Za „harač" vrijedi načelo, da se po jedan dukat (zlatan forint) plaća od svake sesije, t, j. od 24 jutra zemlje, spo sobne za obradjivanje. 8 ) Ipak se nije vazda ostalo pri tome načelu. Kad je god. 1683. nastao velik rat, povisio je sultan harač, te se od jedne sesije plaćalo po 3, kasnije dapače po 6 i po 8 dukata na godinu. Sav harač iz Valpovštine nosio se u Kanižu. 4 ) Sultan je naime svoj harač iz Slavonije na mijenio za uzdržavanje velike posade u Kaniži, koja se sma trala turskom stražom protiv Štajerske, Medjumurja i sjeverne Hrvatske. Harač bijaše raji težak porez, jer se plaćao u novcu, do kojega se u ono doba rijetko dolazilo. Seljak naime nije mogao ništa zaslužiti težačkim poslom, jer se težaci nijesu plaćali, pošto je svaki vlastelin dobivao potrebit broj besplatnih radnika. Seljak je dakle do novca mogao doći samo tako, l ) Ibidem, str. 59 i 86. a ) Conscriptio generalis, str. 13, 15, 30 i 35. Smičiklas: Spomenici, str. 133. 3 ) Conscriptio generalis, str. 41. 4 ) Smičiklas: Spomenici Slavonije, str. 95, 97, 109, 111—116,
