VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 178
Nekoliko riječi o glagolskoj notarskoj knjizi (protokolu) Gržana Valjkovića. U bogatoj našoj glagolskoj knjizi sačuvalo se je najviše pisanih spomenika od tako zvanih popova glagolaša, a od mah iza njih od javnih bilježnika ili notara. Notarske isprave i knjige predočuju nam privatnopravni život hrvatskoga naroda od 13. do 19. vijeka, stoga nema sumnje da su bogato vrelo našim pravnicima za proučavanje hrvatske pravne historije, a nijesu od manje vrijednosti ni za kulturne hrvatske histori čare, koji se žele upoznati sa kulturnim prilikama hrvatskoga naroda tečajem nekoliko vijekova. U Vjesniku hrvatskoga arheološkoga društva u Zagrebu u XI. svesci nove serije naveo sam ja 62 notara, koji su svoje isprave i knjige pisali hrvatskim jezikom i glagolskim pismom. Poslije toga našao je kr. sveučilišni profesor dr. E. Lovrić još tri hrvatska notara, koji su svoje isprave i knjige pisali glagolskim pismom. Ja bih svakako vrlo želio vidjeti barem po jednu glagolsku ispravu od spomenutih po dru. Lovriću triju hrvatskih notara. Nu i ja sam poslije onoga moga članka našao još nekoliko hrvatskih notara, koji su pisali svoje* isprave i knjige glagolskim pismom. Od ovih po meni naknadno nađenih hrvatskih notara najviše se je sačuvalo od vrbničkoga notara Gržana Valjkovića, koji je živio u dru goj polovici 16. vijeka i početkom 17. vijeka. Od njega nam se je sačuvala jedna notarska knjiga, koja je iza notarskih knjiga Ivana Stašića najveća ili najsačuvanija notarska gla golska knjiga, što ih dosada poznajem. Knjiga se ova čuva u arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu pod signaturom II. d. 119. Nu žalibože nije se