VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 145

145 da mu izruče Radoslava (i Ivaniša, koji je također amo ute

kao), ali oni to odbiše. Tad se dignu Nemanja i na njih i provali (g. 1171.) s vojskom u Konavlje. Dubrovčani spre

miše također lijepu vojsku, a dobiše pomoći i iz Drača i Kotora (200 ljudi). Ova vojska ode pod vodstvom Nikole Bobalića Nemanji u susret u Konavlje, gdje srete najprije jednu četu (od 3.000 ljudi) kneza Miroslava, kojom je zapo

vijedao Radivoj Oporčić. Bobalić se namah obori na nju, prije nego li se je mogla sjediniti s Nemanjinom vojskom, potuče ju i natjera u bijeg. Tako se Dubrovnik oslobodi podsade, a kralj Radoslav i brat mu Ivaniš, ne ćuteći se valjda do

voljno sigurnim u Dubrovniku, otputiše se u Drač, da ovdje dignu Bizantince protiv Nemanje; Zeta pako i susjedni pri

morski krajevi ostadoše u rukama Nemanjinim.

1

) Radoslavu pođe doista za rukom sklonuti Bizantince, da su se zauzeli za nj. Drački strateg Teodor Padijat skupi vojsku i udari (g. 1172.) na Nemanju, ali ga ovaj (valjda u zetskim klancima) iznenada napade i šatre. To razljuti cara Emanuela i on se sad sam glavom diže na njega s vojskom. Nemanja se pokuša isprva opirati, poslije se povuče u gore, 1

) Orbini o. c. str. 245—246. — Ova osvajanja u Duklji i Primorju spominje i sam Nemanja u svojoj hilandarskoj darovnici, a tako i njegovi životopisci, sinovi Sava i Stjepan Prvovjenčani (kod Jos. P. SafaUka „Pamatky drevniho pismenictvi Jihoslovanüv" 2 izd. od Jos. Jirečeka. V. Praze 1873. str. I, 8. i Lystini cl. 5. str. 3.); isto i životopisac sv. Domentijan (izd. dr. Đ. Daničić u Biogradu 1865. str. 23.). — Da je Kotor još neko vrijeme bio u bizantinskim rukama, razabira se iz kotorskih isprava od god. 1181. i 1186. (Smičiklas o. c II. br. 177. i 194. str. 179. i 198.). Srv. Jireček „Ist. Srba" I. str. 254—255., koji uzimlje, da je ova vojna bila istom poslije smrti Ema

nuelove, naime g. 1183., a dovodi ju u savez s Nemanjinim napadajima na Bar i njegova (nad)biskupa Grgura, za koga i sam veli, da je pred Nema

njom uzmakao u Dubrovnik g. 1189. Prema tome bi ta vojna na Zetu i Pri

morje trajala od g. 1183—1189^ a to nije vjerojatno; osim toga ovi drugi napadaji na Bar i Grgura nijesu bili u savezu s osvojenjem Zete, nego u svezi sa crkvenim pitanjima, kako ćemo vidjeti. Mi smo slijedili Stoj. Novakoviča „Zemljište radnje Nemanjine" str. 36—48., koji je odredio kronologiju ovih događaja. — I Luccari o. c. str. 21. i 23. spominje ove borbe, ali navodi krivo, da su Dubrovčani obećali Desi (to je njemu Nemanja) plaćati godišnji danak od 2.000 perpera (600 dukata).