VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 138

138 su (g. 1195.) kotorski građani od Konstancije, supruge rim

skoga cara i napuljskoga kralja Henrika VI. (1190.—1197.) oprost od nekih daća lučkih („ancoraticum" i „plateaticum"), koje su oni dosada od svojih brodova i svoje robe morali plaćati u Bariju, a također i povlasticu, da se njih u Apuliji smije pozvati na sud samo pred sudište barijske crkve („curia Barensis ecclesiae").

1

) Dubrovački kroničari vele, da se Andrija, kad ga je papa imenovao (1141. ili 1142.) za nadbiskupa, dao posvetiti od svojih sufraganskih biskupa, a nato da se lično uputio u Rim papi Inocentu II., koji mu je onda podijelio nadbi

skupski plašt i potvrdio prava i opseg njegove metropolije.

2

) To je papa i posebnom bulom (od 11. lipnja 1142.) dojavio svećenstvu i pučanstvu dubrovačkomu, pozivajući ga, da ono svoga novoga natpastira lijepo primi, štuje i sluša, kako se pristoji.

3

) Kad je kasnije Andrija po svojoj dužnosti htio po

sjetiti papinsku stolicu, spopade ga teška boljetica i on ne mogaše na put. Zato posla papi Eugeniju III. (1145.—1153.) svoga presbitera S(imeona?), da ga kod njega ispriča, što nije mogao doći. Papa mu namah pisa (iz Siene 22. rujna, bez oznake godine) ljubazno pismo, u kojem ga žali radi bolesti, koja ga je snašla i koja ga ispričava, što nije mogao doći, ali ga podjedno pozivlje, da pođe obaći svetu rimsku 1

) G. B. Nitto de Rossi e Fr. Nitti de Vito „Codice diplomatico Barense" Vol. I. Bari 1897. str 99—100., 115 — 118. i 128. — Farlati o. c III. Vene

tiis 1765. str. 203. — Jireček o. c. u „Denkschriften" XLVIII. str. 47. — 0 lateranskom koncilu srv. Joffe „Regesta pont, rom." II. str. 339—340. i Carl J. v. Hefele „Conciliengeschichte" V. B. 2. Aufl. Freiburg 1886. § 634. str. 710—720. 2

) Annales ragus. N. de Ragnina 1. c. i Junius Restius „Chronica ragu

sina" u „Mon. Slav. mer." T. XXV. Script. V. II. str. 51. Ragnina pače na

vodi još poimence one biskupe, koji su imali obaviti tu posvetu, naime biskupi : kotorski, barski, ulcinjski, drivaski i pulatski. No teško je vjerovati, da bi po

niženi barski biskup sudjelovao kod posvete svoga suparnika. Ranjina uzimlje, da je imenovanje Andrijino za nadbiskupa uslijedilo g. 1141., a Rastić veli: g. 1142. 3

) Smičiklas o. c. II. 50. str. 50—51. Ovo međutim neće biti originalno papino pismo, nego po njemu izvedena kasnija preradba, jer se i tu spo

minju Andrijini tobožnji „predšasnici". Zato i izdavač označuje ovu bulu sum

njivom.