VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 82
82 one ličnosti, koje su djelovale za Zvonimira, ne može se to uzeti, jer je Stjepanova vlada slijedila namah iza Zvonimirove. Tu mora biti drugi razlog tome pojavu. Mi znamo, da je Zvonimir istisnuo s prijestola Stjepana, pravoga, legitimnoga baštinika prijestola i stjerao ga u samostan ; istom po Zvonimirovoj smrti dočepao se on opet svoga djedovskoga prijestolja. 1 Prema tome bit će sasvim prirodno, da novi kralj nije bjo sklon glavnim pomagačima i suradnicima svoga suparnika Zvonimira, koji mu je oteo bio krunu, pa da ih je za svoje vlade uklonio bio iz svoje blizine i okružio se drugim ljudima, makar bili iz istih onih rodova, iz kojih su bili oni (prijašnji) doglavnici Zvonimirovi, samo ako se nisu odviše isticali u doba Zvonimirovo. Tim načinom mogla je onda nastati ona činjenica, da u doba Stjepanovo ne dolaze na površinu onakve ličnosti, koje su se isticale prije, i koje su mogle opet doći do upliva iza kratkotrajne vlade Stjepanove, utjecati na vodstvo državnih posala i konačno sklopiti ugovor s Kolomanom. Od tuda, što se te ličnosti za kratkotrajne vlade Stjepanove ne spominju, ne mora se još zaključivati, da ih tada nije bilo, i po tome da ih nije moglo biti ni iza smrti Stjepanove. Njih je bilo prije Stjepana, kako naslućujemo iz isprava, pa nisu mogle za ono kratko vrijeme nestati s ovoga svijeta, nego su se samo povukle, dok se nisu opet promijenile prilike, tako da im je bilo opet omogućeno utjecanje na javni život. Lijep primjer za ovu tvrdnju pruža nam kralj Slavić. U ispravama svoga predšasnika Petra Krešimira on se nigdje ne spominje, 2 a evo po njegovoj smrti on namah zasijeda hrvatski prijestol. Da je on živio za Krešimira, nema dvojbe, i morao je biti ugledan velikaš, kad se mogao dočepati prijestola, ali je zato ipak mogao biti za Krešimira u prikrajku i ne utjecati na tadašnje vladanje. 3. U trogirskoj se pripiski hrvatski velmože zovu comités, a te po mnijenju kritičarovu nisu imenovali hrvatski kraljevi, nego samo madžarski. Je li zbilja tako? Treba samo zagledati u isprave hrvatskih kraljeva, pa će se naći, da kralj Krešimir oko g. 1066. veli : „laudacione nostri ducis Stephani, ceterorumque Chroacie comitum",* a oko g. 1 U ispravi kraj Šibenika od g. 1088./9. veli on: ,,Cum igitur omnipotentis dei pietas me sua clemencia patrum avum, proavumque solio (in) regio . . . exaltauerit honore" (Rački o. c. br. 124. str. 148.). 2 U jednoj ispravi od g. 1070.—1072. spominje se doista neki župan Slavić (Rački o. c. br. 72- str. 94.), ali to nije kasniji kralj Slavić; ovaj je podrijetlom bio iz Poljica, a župan je bio iz ninskoga kraja, kako je dokazao dr. S i š i ć („0 podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića" u „Vjesniku hrv. arheologičkoga društva" N. ser. sv. VIL (1903./4.) str. 140. si.). 3 Rački o. c. br. 51. str 66. — Paul er (u „Szazadoku" g. 1888. str. 327 ) označuje ovu ispravu falsifikatom, ali ga je S i š i ć ('„Koloman i Hrvati" str. 81. si.) dobro pobio.
