VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 80

80 Gussithorum." Drugo su pleme Mogorovići. U listini kralja Petra Krešimira (od g. 1069.), kojom on dariva samostan sv. Tome u Biogradu, spominje se „terra Mogorovići'

1

,

1 jamačno po plemenu Mogorovića, koje je tu nastavalo.

2 U trog, pripiski pako spominje se Petar „de génère Murithorum."

3 Treće je pleme Karinjana i Lapčanovića, koje dopire u davninu. God. 1360. dođoše neki plemići od plemena Lapčanovića (de Lapuch) u Zadar pred kraljicu majku Elizabetu, pa ju zamoliše, da im potvrdi posjed zemlje Karin, koju da njihovo pleme posjeduje već od kralja Zvonimira, jer je ovaj svoju kćer Klaudiju dao za ženu Vniki Lapčaninu. Prisežnici suda (njih 36) prisegom potvrdiše iskaz ovih plemića.

4 U trogirskoj pripiski se spominje Martin „de génère Carinensium et de génère Lapçanorum." i Ova se dakle tri plemena u ispravama izrijekom spominju kao starodavna hrvatska plemena iz doba narodnih kraljeva. Za ostala plemena pako možemo samo nagađati, da se u ispravama toga doba spominju. Tako bi Ugrinus „de génère Chuchacorum" mogao biti onaj kasniji ban (dux) Kolomanov Ugra, koji je vodio rat na Rab,

5 i koji se u nekim ispravama iz doba Kolomanova (od g. 1111.) zove Uga(ili u)ranus.

G Gur(r)a „de génère Chaçittorum" može biti ninski 1 Rački o. c. br. 56. str. 75. 2 Klaić o. c. u „Radu" knj. 130. str. 44. 3 U ispravama spominje se nekoliko uglednih lica imenom Petar, koja bi možda mogla odgovarati ovomu Petru Mogoroviču, kao Petar Sclauus, sin morskoga župana Rusina (1065.—74.) i sinovac kralja Slavića (1073.—5.), ban Petar za istoga kralja Slavića, Petar, sudac kraljevskoga dvora (1069.) i sidraški župan Petar, sin Semivitov (g. 1069. i 1072. Rački o. c. br. 55., 70. i 81. str. 74., 91. i 98.), * Ovo se spominje u povelji kralja Ljudevita I., izdanoj u „Bullettino di archeologia e storia dalmata" An. V. str. 39—41. — Mi doista ne možemo drugim povjesnim svedočanstvima potvrditi ovu vijest o udaji Zvonimirove kćerke s Vnikom, ali kad ona i ne bi bila istinita, ipak zato može biti istinita ta tradicija, da je ovo pleme Lapčanovića opstojalo već za narodnih kraljeva. — I Mikoczi „Otia Croatiae" p. 433. spominje Martina Lapsanovića, kneza od Karina, unuka Radule, savremenika Zvonimirova, na osnovu neke sumnjive listine kralja Kolomana od g. 1105., ali Klaić o. c. u „Radu" 130. str. 18—19. bilj. 1. veli, da je ona patvorina po ovoj Ljudevitovoj povelji. » D. Farlati „Illyricum sacrum" T. V. str. 232. 0 Smičiklas „Codex dipl." II. br. 19. i 21. str. 22. i 24. Ime Ugrin bilo je jako Često u Hrvatskoj, kako dobro primjećuje Klaić „Hrvatski bani za Arpadovića (1102.—1301.)" u „Vjesniku zem. arkiva" god. I. (1899.) str. 322. Dr. M. Wertner „Prinosi k poznavanju hrv. banova od g. 1105.—1225." u „Vjesniku arkiva" III. (1901.) str. 16. drži ga Madžarom, ali Tomašić o. c. str. 122. bilj. 2. dobro opaža, da ne pruža za to dovoljno dokaza.