VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 2

2 decem omnes unanimi voto bénévole obtulissent. L. f. III. str. 8.) Posljednje godine svoga života sproveo je ne vršeći nikakve javne službe. Upravo pred smrt zapade u neku veliku potrebu, iz koje ga izbavi „spitalmester" plemeniti Ivan Taczl (Taczlin) zajmom od 38 ug. forinti (isp. qualiter superioribus proxime praeteritis diebus, nobilis Joannes Taczl, ad singularem et diligentem petitionem prudentis Blasii condam literati Skrynyarych in necessitate sua ardua hung. flor. triginta octo commodaverat . . . Prot, mag. 1592. str. 14.). Smrt njegova ići će u prve dane mjeseca aprila (svakako prije 14. aprila — feria tertia proxima post dominicam misericordia, kad je izdana fasija; ispor. gore: superioribus proxime praeteritis diebus .... pa zatim .... Interim Blasio literato saepefato decedente relicta ipsius praefata domina Elizabeth . . . ibid. str. 14.) a nekako mjesec dana iza smrti njegova sugrađanina Ivanuša Pergošića, koji umrije pred 8. marta (dominica laetare) iste godine (taj dan bijaše izabran za gradskoga notara Nicolaus Kolarych „post decessum ex vita Joannis Pergossich, alias notaru comitatus et civitatis praescriptae Warasdiensis ..." Prothocollum magistratuale a. 1592. str. 1.) Dugo godina preživjela gaje njegova žena Elizabeta, čije fasije još često susrećemo u Prot. mag. (stv. 14., 21, 22, 41, 41, 67. 133, 134.), kojima je činila zapise „honestae puellae Nesae servitrici et consanguineae suae", „honesta adolescenti Georgio filio providi Martini Turynych, sponso videlicet eiusdem Nese", „orphanis Blasii condam Antolowych", „ad eccles. parochialem S. Nicolai", „ad monasterium S. Joannis", „ad hospitale", „hominibus egenis et pauperibus" itd. U svome javnome životu često je Škrinjarić dolazio u sukob s pojedinim građanima, kako nam to bilježe gradski protokoli; tužbe Škrinjarićeve, što ih ovdje nalazimo, bile su izazvane uvredama, nanesenim mu u njegovu uredovanju. Tužbu „contra Bencz generum Ztrelecz" podiže radi riječi „quem dum actor (t. j. Škrinjarić) admonuisset ut sibi satisfaceret, dixisset, actor aliis, inquit, iustitiam feceret, mihi vero nullam ..." (L. f. III. 25), dobačenih mu kod presude između „Andreas lanio gener Ztrelecz" i toga Benedikta (Bencz). Benedikt bijaše osuđen (propterea solvit mulctam sive birsagium contumatiae tališ flor. duodecim . . . ibid.). Drugu tužbu podiže „contra Christophorum Dwda" radi uvrede, učinjene mu kod ubiranja „taxae ordinariae" rekavši mu „kwrwa ty mathy" (ibid. str. 87. 99.). Gore nego Bencz prođe Duda, koji bi osuđen na novčanu globu (in florenis centum) „pro dehonestatione iudicis" i još da „ab hac civitate discedat". Na cijelo njegovo (kao i još nekih gradskih činovnika) djelovanje počevši od god. 1552. pa do god 1587. protežu se „litterae evocatoriae" Petra Fortune (ispor. Notandum de litteris evocatoriis per Petrum Fortuna contra juratos et totam civitatem factis, L. f. III. str. 172—175., i Propositiones, obiectiones et responsiones civitatis Varasdiensis contra Petri Fortunae litter as evo catorias proponendae 1588., ibid. str. 187,-189.).