VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 259

259 Nikola Kolarić, a prisutni bijahu gradski prisežnici : Mirko Rigjanec, Joza Ratki, Marko Cingiser, Petar Fortuna, Matija Paisarto i Andrija Moroić. Radi veličine i važnosti same parnice odlučilo je gradsko poglavarstvo, da se sud ima obaviti u prisutnosti zastupnika puka. Od ovih pristupiše k sudu gradjani : Ambroz Rosman, Gjuro Černjak, Andrija Hajdina, zlatar Krsto Žirko, krznar Matija Šambar, Ivan Taci, Blaž Barber, Mijo Levak, Blaž Strelec i Šimun Vidan, koji bijaše kmet tvrdje varaždinske. Na sud dodjoše osobno tužitelj Martin Cik i tuženik Gjuro Herceg. Cik je na sud doveo 4 svjedoka, a Herceg samo 3 ; zato je Herceg molio, neka se rasprava odgodi, jer da sa sobom nema dovoljan broj svjedoka, koji će dokazati njegovu nedužnost. Odgodi se usprotivio tužitelj s razloga, što tuženik nije odgodu molio prije nego li se sastao sud; dan parnice odredjen je sporazumno izmedju tužitelja i tuženika već u prvoj instanciji, t. j. prigodom istrage, koju je vodio gradski sudac. Ovo mnijenje prihvatio je takodjer sud, koji izjavi, da se parnica ima svakako voditi danas. Nato je započela parnica. Najprije se imao preslušati okrivljenik Herceg. On se pozivao na Boga, da nije ništa kriv, jer da nije iz crkve odnio Cikovu vreću sa dragocjenostima, nego je ovu vreću našao na bedemu, a isto tako i onu novčarku, u kojoj bijahu 31 talir, 2 dukata, 1 zlatan prsten i srebrna žlica. Herceg moli, neka se sada preslušaju svi prisutni svjedoci. Sud je tomu udovoljio, te je redomice preslušao Čikove svjedoke : Miju Lopaticu, Dmitra Vogrina, Matiju Kolara i Andriju Hajdinu, a zatim Hercegove svjedoke: Jelenu Perprevnjak, Jelenu Fabijanicu i Jelenu Gladovan. Svi svjedoci bijahu zaprisegnuti, a istom poslije prisege ispitivani. Svjedok Mijo Lopatica iskazao je, da je na svoje oči vidio, kako Herceg iz župne crkve nosi Cikovu vreću na gradski bedem. — Svjedok Dmitar Vogrin čuvao je na nasipu stvari udovice Bevčeice ; ondje je vidio brijača Hercega, kako je k svojim stvarima donio Cikovu vreću, te na njoj ležao. Vogrinu se Herceg činio sumnjiv; zato ga je neko