VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 255

255 je vatra nastala u kući gradjanina Ivana Levaka, morao je po tadašnjem zakonu biti oštro kažnjen. 0 njegovoj kazni raspravljalo se u subotu poslije svetkovine obraćenja sv. Pavla (dakle 28. siječnja) god. 1601. u kući krznara Matije Šambara, koji bijaše tada varoški sudac u Varaždinu. Uz gradskoga bilježnika Stjepana Fortunu i prisežnika Ivana Bubetića bijahu na sud pozvani svi pogorelci ; medju ovima pak poimence se spominju gradjani : Gašpar Goljak, Gjuro Greh, Antun Cvetković i Lovro Cašić. Nesretni Levak bude osudjen na gubitak svih svojih dobara — toli pokretnina koli nekretnina; osim toga kažnjen je na izgon iz grada Varaždina, u koji se nikada više ne smije svratiti niti on niti njegova žena, dapače niti djeca njegova. Kako je Levak imao dva dobra prijatelja, .— krojača Miju Keletića i krznara Gašpara Četa, — posredovahu oni kod spomenutih gradjana pogorelaca, da se ublaži ova oštra kazna. Same pako gradjane obuze čuvstvo milosrdja prema sudbini svoga sugradjana Levaka, koji je takodjer stradao prigodom spomenutog požara. Gradjani se sjetiše, kako ih na milosrdje nuka sam Isus Krist. Osim toga uvidješe, da nitko od njih nije siguran, ne će li ga jednom zadesiti isto takva nesreća, t. j. da se upravo u njegovoj kući porodi vatra, koja će poharati i kuće susjeda njegovih. Uzevši sve to u obzir, odlučiše gradjani varaždinski, da svome sugradjaninu Levaku oproste dosudjenu mu kaznu. Ipak od njega očekuju, da će nastradale pogorelce pomagati prema svojim silama, te se za njih Bogu moliti. Gradjani podjedno zamoliše gradskoga suca i prisežnike, neka ovaj slučaj njihove pobožne i bratske sućuti pribilježe, da se ovako uzmogne postupati takodjer kasnije, ako bi se komu od gradjana dogodila slična nesreća kao Levaku. Napokon odredjuju gradjani, da se Ivan Levak ipak kazni ovom dosudjenom kaznom, bude li zatečen u kakvom drugom zločinu. (Prothocollum magistratuale liberae et regiae civitatis Varasdiensis, str. 330. i 331.)