VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 245

245 galerija iz baroknog doba, a ove su bile prije od onog krila u kojem je glavni ulaz. Ove galerije su sad zazidali zato, da služe siromašnim stanovnicima za nuždne domaće poslove. Stare su ćelije pretvorene u veće i manje stanove, nu još se sada može prijašnji raspored razaznati. Taj je lijevi dio od ulaza sigurno najstariji, tu su i na tavanu još ćelije monaške, 3*90 m. dugačke, 3 m. široke, a uz svaku ima malen prostor u kojem su navodno redovnici spavali. Stubište valjda je takodjer iz vrlo kasnog doba: prostrane stube upućuju ha to. U sjevernom krilu ne ima ništa osobito zanimljiva, sazdano je nelijepo, očito kasno. Nu vrlo se čini vjerojatnim, da je i kuća br. 9. u Opatovini bila jednom sastavni dio nekadašnjeg samostana, ta i ondje se i sada vide ćelije, i tamo se isto tako gradilo, kao u cistercitskom samostanu. Pa sasvim je pojmljivo, da su si monasi sazdali crkvu usred svog samostana, a ona tijesna ulica, što danas vodi do crkve, sigurno je kasnije mogla nastati. Prolazeći ponovno svima dijelovima samostana, pregledavajuć pažljivo cijelu zgradu, naročito podzemne prostorije, nije se moglo ništa zamjetiti, što bi trebalo smjesta porušiti, doista imade mnogo nečistoće, ima svašta zapuštena i zanemarena, nu niti brojni i težki zagrebački potresi nijesu mogli te stare zgrade porušiti. To si je postavilo zadaćom sadašnje pokoljenje, koje nije baš ničim dokazalo, da može tu šta boljeg učiniti. Prof. Gjuro Szabo.