VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 171

171 Godine 1890. bila je zatvorena župna crkva u Koprivnici, jer je prijetila pogibelj od crkvenoga svoda, koji je istrunuo. Dok se restaurirala župna crkva, služila je samostanska crkva za župne i školske mise. Samostan je radi toga tražio od gradskoga poglavarstva nagradu, ali je nije dobio. Jedino je god. 1890. prigodom rušenja onih bedema tik samostana darovalo gradsko zastupstvo od dobivenoga zemljišta 200 četvornih hvati za uredjenje samostanskoga vrta. Iste godine dobio je samostan sa zapadne strane dva susjeda. Ondje su naime koprivnički gradjani Ivan Kanik i Dragutin Zemljarić sagradili svoje kuće na zemljištu, koje se dobilo rušenjem bedema. Radi sigurnosti od vatre morao se izmedju ovih kuća i crkve ostaviti prostor od 12 metara. VIII. Nekada je koprivnički samostan pripadao franjevačkoj provinciji sv. Marije u Ugarskoj. Ova se provincija dijelila u 9 kustodija, te su hrvatski Franjevci spadali pod zagrebačku i pečuvsku kustodiju. Ove dvije kustodije odijelise se godine 1655. od drugih 7 provincija sv. Marije, te osnovaše novu „slavonsku" provinciju sv. Ladislava; ime „slavonska" provincija nastade odatle, što je veći dio samostana bio u tadašnjoj Slavoniji, t. j. u današnjoj Hrvatskoj sjeverno od Kupe i Save. Formalno uredjenje dobila je nova provincija godine 1661., kada je o. Timotej Megjurečki imenovan prvim provincijalom (minister provincialis provinciae s. Ladislai in Sclavonia). Ova provincija imala je tada samo 9 samostana, i to : u Zagrebu, Varaždinu, Krapini, Remetincu, Ivaniću, Križevcima, Koprivnici, Ormužu i Čakovcu, te jošte ženski samostan sestara Klarisa u Zagrebu. Broj samostana provincije sv. Ladislava povećao se pod konac 17. vijeka, kada je kršćanska vojska otjerala Turke iz Hrvatske, Slavonije i Ugarske. Godine 1685. obnovljen je franjevački samostan u Virovitici, god. 1687. osnovan u Pečuhu i Šiklošu, god. 1689. u Sigetu, god. 1690. u Kostajnici i Kaniži a god. 1697. u Hrastovici. Na kratko vrijeme budu