VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 166

166 dosta bureta, jer je veći dio bio .prodan god. 1817.; zato gvardijan god. 1842., 1844. i 1845. kupi šesnaest novih bačava, koje dade okovati željeznim obručima. Gvardijan Horvat dade god. 1845. na novo pokriti kapelicu Spasiteljevu, jer je prigodom strašne oluje 13. kolovoza 1844. izgubila polovicu limenoga krova svoga. Gospodja Ana Pures dade na svoj trošak prebojadisati sliku sv. Antuna Paduvanskoga ; ovaj posao obavio je slikar Ferdinand Šveher, te je slika bila 11. studenoga 1846. blagoslovljena i stavljena na veliki oltar. Gvardijan se pobrinuo za gospodarske zgrade. On poveća staje, koje budu crijepom pokrivene ; on sagradi spremište za kola i vapnenicu za skladište vapna, a oko samostana podigne g. 1847. zid (cinctura). Kad je godine 1848. došlo do rata izmedju Madjara i Hrvata, slegne se u Koprivnicu silna vojska. U svakoj kući stanovalo je mnogo vojnika, gdjegdje i po 30 njih. Gradska ubožnica bude pretvorena u vojničku bolnicu. Ista sudbina zadesi gradsku školu, radi čega bude obuka obustavljena na čitavu godinu. Franjevci dobiju nalog, da u roku od 48 sati isprazne svoj samostan; ostati smije samo gvardijan s jednim fratrom. Čitav samostan bude 3. rujna 1848. nastanjen bolesnim vojnicima prve banske pukovnije. No već 11. rujna bili su Banovci otpremljeni u Varaždin, odakle je ban toga dana preko Drave provalio u Ugarsku. Nato bude koprivnički samostan 13. rujna pretvoren u vojnički magazin. Sve sobe osim onih prema koru budu nakrcane brašnom. Ista sudbina zadesi sve hodnike i druge prostorije. U samu crkvu počnu trpati posude, u kojima bijaše dvopek (Zwieback) za vojsku. S ovim posudama ispuniše crkvu posvema tako, da je poštedjeno ostalo samo svetište, gdje je gvardijan služio misu kod glavnog oltara. I sakristija bude posudama za dvopek tako nakrcana, da se ondje gvardijan nije mogao ni obući. Vojnici bi svaki dan dolazili u samostan po živež, pa ondje halabučili i kleli. Nikada nije u samostanu bilo mira. Sve je to silno uzrujalo gvardijana Norberta Horvata, koji se punih 10 godina brinuo za red i čistoću u samostanu.