VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 162

162 kovcu. Tekar na Veliki Četvrtak (13. travnja) sakupiše se svi Franjevci opet u samostanu koprivničkom. Upravo radi ove duhovne pastve omiliše koprivnički Franjevci svim Podravcima. Najbolje se to vidjelo u mjesecu kolovozu, kada se svršavala žetva. Tada bi Franjevci zalazili u ona sela, gdje su kada obavljali duhovnu pastvu. Svaki im je seljak davao jedan dio svojega priroda, poimence pšenicu, raž i ječam. U mjesecu rujnu obavljala se ova ,,mendikacija" (prosjačenje) po drugiput. Tada bi Franjevci u svoj samostan dovažali kukuruzu, heljdu, prosu i grah. Prigodom berbe u mjesecu listopadu vozili su Franjevci svoje lagve od klijeti do klijeti ; narod bi im davao toliko mošta, da su Franjevci obično sabrali do 700 vedara. Tečajem mjeseca siječnja sabirahu opet Franjevci po selima slaninu, mast, kobasice, šunke i drugo suho svinjsko meso. Na Porcijunkulovo (2. kolovoza) bijaše veliko proštenje u samostanu koprivničkom. Iz bližnjih i udaljenih sela dolazile su procesije. Tom prigodom obično se sakupilo nekoliko tisuća pobožnih Podravaca, koji se ispovijedahu, te prinašahu darove samostanskoj crkvi (svijeće i novac) i Franjevcima (teliće, janjiće, praščiće, guske, patke, kokoši, purane, piliće, jaja, sira, meda, voska, masla, maslaca, predje, kruha i t. d.). Tako se n. pr. 2. kolovoza 1780. u samostanskoj crkvi ispovijedilo do 2000 ljudi. Toga dana pomagahu Franjevcima kod ispovijedi mnogobrojni svećenici, koji dodjoše u samostan. Medju ostalima bijahu ovdje : koprivnički župnik sa svoja 3 kapelana, župnik iz Kuzminca sa svojim kapelanom, župnici iz Legrada, Ludbrega, Drnja i Gjurgjevca, kapelani iz Virja, Ivanca i Bukovca, te jedan Pavlin (bijeli patar) iz Križevaca. Osim patara (svećenika) bijaše uvijek u koprivničkom samostanu i nekoliko fratara (braće). Ovi obavljahu razne službe u samostanu i u crkvi, kao sakristani, zvonari, kuhači, pivničari, kravari i t. d. Neki fratri znali su i po koji zanat, te bi služili braći svojoj. Najčešće bijahu fratri krojači. No g, 1779. spominje se u koprivničkom samostanu drvorezbar Petar Moritz i stolar Šalamun Patzleider; god. 1835.